Naslovnica Vijesti

Časna sestra iz Livna: Život je trkalište, a mi smo maratonci

11. lipnja 2018. u 14:00 0 komentara 307 prikaza

- Pripadam Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, studiram i radim s mladima, a najvažnija uloga i poslanje je to što sam redovnica. I obožavam nogomet - tim riječima časna sestra Marija Tajana Zrno, podrijetlom iz Livna, započela je svoju priču za 24 sata. Ta ljubav počela je nekada u trećem razredu osnovne škole. Reprezentaciji Hrvatske, za koju navija, poručila je: - Dragi izborniče i igrači, mi vas u samostanu molitveno pratimo da što dalje dogurate na Svjetskom prvenstvu, po mogućnosti do finala. Budite jaki, igrajte otvoreno i žustro, kao na početku kvalifikacija. Ne bojte se nikoga jer je snaga u vašim mislima i nogama. Neka vas krasi momčadski duh. Dosadašnji vrhunac našeg nogometa bio je 1998., ali možete vi doći i do zlata. Pa vas čekamo na dočeku u Hrvatskoj - kaže sestra Marija Tajana Zrno. Poziv da postane časna sestra osjetila je u 10. godini kad ju je jedna časna pripremala za prvu pričest.

- To je bio moj prvi doticaj s nekom časnom. Inače, potječem iz obitelji koja je tradicionalna i osjetila sam posebnu radost. Dijete ne možeš prevariti, ono osjeti kad je nešto istinsko i stvarno. Znam da sam, kad sam se te večeri vratila kući, u večernjoj molitvi rekla: “Dragi Isuse, želim biti dobra kao i ova sestra. Želim se više približiti Bogu, kao što i ona čini”. Taj je poziv tinjao u meni sve do osmog razreda, kad sam upala u krizu vjere i identiteta. Ali kad sam čula da postoji Ženska opća gimnazija koju vode časne sestre, onaj žar u meni ponovno se zapalio. Inače mi je kroz djetinjstvo najdraža pjesma bila “Ima jedna duga cesta”, pogotovo ona kitica “Pođi putem Krista”. Kad sam čula za tu gimnaziju, kao da se rasplamsao taj oganj, kao da mi je Bog rekao: “Pođi putem Krista i upiši tu školu”. Gledala sam sestre svakog dana, živjela sam s njima četiri godine u toj školi, gledala sam kako služe, djeluju, kakva je njihova ljubav i to je ono što me privuklo. Imam susrete za mlade, u kojima im pokušavam približiti Boga kroz radionice, kateheze, humanitarni rad. Čovjek se puni kada daje i to je smisao mog života. Tu sportsku stranu uvijek povezujem s duhovnom. Ovaj naš zemaljski život je trkalište, a svi smo mi maratonci...

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.