Rekao sam igračima kako pripadamo ovdje i kako ćemo iduće s*bati Hrvatsku. Jednostavno je - poručio je kanadski izbornik John Herdman nakon što je njegova momčad izgubila u utakmici protiv Belgije na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Kanada je bila bolja, no nisu iskoristili kazneni udarac i brojne šanse, no bili su oštećeni i za dva kaznena udarca. Nakon utakmice bacio je rukavicu Hrvatskoj.
Tko je John Herdman?
Herdman je odrastao u engleskom gradiću Consettu kod Newcastlea. Njegov djed John bio je vođa sindikata u lokalnoj željezari gdje je radio i njegov otac i to kao električar. Gašenjem visokih peći 1980. godine cijela je obitelj ostala bez sredstava za život, a njegovom je ocu kasnije dijagnosticirana depresija. Djetinjstvo mu je bilo obilježeno jako lošom financijskom situacijom, a obitelj je tada živjela u javnom smještaju. Roditelji su se rastali i John je bio prepušten sam sebi.
Sa 17 godina bio je uhićen zbog incidenta u zrakoplovu. Nakon što je ušao na let za Španjolsku 1993. godine započeo je razgovarati s pilotima. Dok je pričao o filmu Top Gun upitao je pilote što bi se dogodilo da on sad ima bombu. - Nisi svjestan posljedica takve vrste razgovora - rekao je Herdman, piše Athletic. Uhićen je nakon što je zrakoplov sletio u Španjolsku, no brzo je pušten. Završio je studij obrazovanja na Sveučilištu Northumbria, a profesor Paul Potrac brzo je prepoznao njegove verbalne sposobnosti kada je John radio tamo kao honorarni predavač. Mislio je kako će Herdman imati istaknutu karijeru učitelja u istoj školi koju je pohađao, no John mu je otkrio tajnu. U planu je imao voditi nogometnu momčad i igračima usaditi brazilske tehničke vještine. Kada se pročulo da Herdman u osnovnoj školi na potpuno drugačiji način privlači nove igrače dobio je poziv iz Sunderlandove omladinske akademije koju je tada vodio Elliott Dickman. Herdmana je pozvao da radi kao pomoćni trener za mlade igrače do devet godina. Dickman je u nevjerici gledao 'čudne i otkačene' metode koje je provodio Herdman. Tijekom treninga puštao je brazilsku sambu kako bi ohrabrio mlade igrače da se slobodno kreću. Dickman je kazao kako se u to vrijeme u Velikoj Britaniji vodio tradicionalan način treniranja. - Tu se zahtijevalo. Umjesto da samo govori, John je uglavnom postavljao pitanja igračima - rekao je Dickman.
No, činjenica da nikada nije igrao profesionalni nogomet nije dobro sjeo odgovornim osobama u Sunderlandovoj akademiji i zbog toga nije mogao napredovati. - To je bila točka preokreta za njega - rekao je Dickman. Tada je Johnu stigao zanimljiv poziv. Profesor Potrac zaposlio se kao učitelj na Novom Zelandu i čuo je da lokalni nogometni klub traži nekoga na mjestu trenera. Preporučio je Herdmana i ovaj je odmah odletio na drugi kraj svijeta. Odlučio je knjige i članke na internetu staviti u drugi plan, sad je kako kaže, 'došlo vrijeme da izgradi vlastitu filozofiju'. Preuzeo je poluprofesionalni klub Hibiscus Coast i igrače počeo tretirati kao vrhunske profesionalce. Nakon toga preuzeo je istaknutu ulogu voditelja nogometnog razvoja Football Southa, jednog od novozelandskih regionalnih saveza. Plan mu je bio osnažiti igrače u dobi od šest do 12 godina da svladaju tehničke vještine i htio je da se na razini cijele države usklade programi kako bi se stvorili igrači sa sličnim vještinama. Kasnije je vodio žensku novozelandsku momčad, a smatra da se najznačajnija prekretnica u njegovoj karijeri dogodila tijekom ljetnih Olimpijskih igara 2008., kada je Novi Zeland prvi put nastupio na ženskom nogometnom turniru. Remizirali su s konačnim četvrtoplasiranim Japanom 2-2 i tijesno su poraženi od Norveške. Tada je shvatio da se treba fokusirati na timski duh, taktiku i kemiju među igračima. Na Svjetskom prvenstvu 2007. godine nisu postigli niti jedan pogodak dok su na idućem zabili u sve tri utakmice koje su igrali i izborili jedan remi. Jedina momčad koja je postigla slabiji rezultat bila je Kanada. Tada se dogodio i njegov prelazak. Kanađanke su bile u rasulu. Neke starije igračice razmišljale su o prijevremenom umirovljenju dok Herdman nije stigao. - Odmah je ušao u naše okruženje, osnažio momčad i stvorio svjetlo na kraju tunela kojeg nije bilo - kaže bivša igračica Robyn Gale, piše Athletic. Odmah je krenuo raditi na ujedinjenju momčadi te je sve igračice izazivao da daju sve od sebe. Kanađanke su 2012. godine na Olimpijskim igrama došle do polufinala gdje su izgubile od igračica iz SAD-a. Na idućim Olimpijskim igrama osvojile su brončanu medalju i John je tada smatrao da mu treba novi izazov. Uskoro je uslijedio poziv za vođenje kanadskih nogometaša. U momčad je unio niz promjena te je počeo stvarati kulturu definirano isključivo riječju - bratstvo. Smatrao je da igrači ne bi trebali brinuti tko bi mogao zauzeti njihova mjesta već da trebaju naučiti više o jedni drugima te slaviti međusobnih uspjeh i uspjeh bi tada uslijedio.
