Da nam je netko prije početka Svjetskog prvenstva rekao da ćemo u četvrtfinalu igrati protiv Rusije, nema tog čovjeka koji to ne bi prihvatio. Jer Rusi su prije početka Mundijala izgledali – očajno!
Od listopada 2017. godine Rusi nikoga nisu pobijedili, a u sedam prijateljskih utakmica primili su čak 12 golova od Irana, Argentine, Brazila, Španjolske, Francuske, Austrije i Turske. Podatak da su dobili samo šest od ukupno 21 prijateljske utakmice od jeseni 2016. pa do početka SP-a nije ulijevao povjerenje ni među najoptimističnije ruske navijače.
Pogotovo kada su znali podatak da je 70. mjesto njihove reprezentacije najgore od 1993. godine, otkad postoji moderna Fifina ljestvica.
I zato je uoči prve utakmice SP-a prolazak skupine označen kao cilj koji bi sve itekako zadovoljio.
Imali su sigurno Rusi puno sreće što su bili u vjerojatno najslabijoj skupini SP-a, sa Saudijskom Arabijom, Egiptom i Urugvajem.
Cijeli život u CSKA
Dvjema pobjedama u skupini pokazali su da ipak nisu toliko loši kako se mislilo, a pobjeda protiv Španjolske nakon jedanaesteraca pokazala je da Rusi mogu biti itekako opasni. Nije to igra koja oduševljava, što dokazuje i podatak da su u 120 minuta protiv furije imali svega 196 dodavanja, odnosno pet puta manje od Španjolaca.
A tko će to prijetiti Hrvatskoj u četvrtfinalu?
Sudeći prema dosadašnjim utakmicama, najviše će nam problema stvarati golman Igor Akinfejev, 32-godišnjak koji nosi kapetansku vrpcu Zbornaje. Kao klinac od 16 godina već je debitirao za CSKA, klub kojem je ostao vjeran sve do danas. Predviđali su tada Akinfejevu veliku karijeru, neki su ga čak uspoređivali i s Lavom Jašinom, no Akinfejev zbog dvije teške ozljede prednjih križnih ligamenata koljena nikada nije do kraja ispunio svoj potencijal.
Tijekom karijere imao je brojne ponude europskih klubova, no on je ostao vjeran CSKA.
Zanimljivi su ti Rusi i povezanost s vlastitom zemljom, od 23 Rusa koja igraju na SP-u čak 21 igra u domaćoj ligi (samo Englezi imaju više, sva 23).
U Europi su samo treći vratar Vladimir Gabulov (Club Brugge) i Denis Čerišev (Villarreal), koji je uz Artema Džjubu (Zenit) s po tri gola najefikasniji Rus na ovom SP-u. I na taj dvojac Dalićevi će dečki u subotu morati najviše paziti.
Daleko od igre iz 2008.
Sadašnja Rusija po kvaliteti, a pogotovo ljepoti igre, daleko je od zlatne generacije iz 2008. godine, koja je oduševila na Euru te ispala tek u polufinalu.
Jedini mohikanci koji su ostali iz te generacije su Žirkov (34), Ignaševič (38) i Akinfejev (31). Imaju Rusi dosta igrača u poznim godinama, uostalom, s prosjekom od 28,9 godina najstarija su momčad koja je izborila četvrtfinale. I zato im je sedam dana odmora stiglo kao naručeno poslije iscrpljujućih 120 minuta protiv furije.
Iako će i protiv Hrvatske biti autsajderi, izbornik Stanislav Čerčesov uopće ne sumnja da je Hrvatska samo još jedna prepreka na putu do medalje.
– Hrvatska je jako dobra, no mislili su ljudi tako i za Španjolsku. Naša igra možda nije najljepša na SP-u, ali s njom ćemo daleko stići. Vjerujem da možemo nadmašiti najveći uspjeh Rusije na SP-u, četvrto mjesto iz 1966. godine – poručio je Čerčesov, izuzetno optimističan čovjek za trenera koji je u 24 utakmice na klupi Rusije upisao samo sedam pobjeda.
