Petnaestogodišnji Mirel Tajić iz Bosanske Gradiške još od ranog djetinjstva bori se s posljedicama nemilosrdnog meningitisa, ali ih upornim bavljenjem sportom i školskim obvezama ipak stavlja u drugi plan.
Od druge godine života brigu o ovom dječaku vode djed Mirsad i baka Behija.
Mirel je zaljubljenik u stolni tenis, a na jednom turniru u Donjim Podgradcima spazio ga je Jovica Šormaz, trener u stonoteniskom klubu osoba s invaliditetom „Vrbas“ iz Banje Luke.
- Prišao mi je i upitao me želim li da sarađujemo. Dao sam mu broj telefona djeda Mirsada – govori Mirel.
Dobar čovjek
Mirsad Tajić, nekada poznati zanatlija, tapetar, vrijedan je i dobar čovjek. Sada na ulazu u zelenu pijacu u Bosanskoj Gradišci prodaje galanteriju od drveta.
- Mirel je kao mali imao meningitis i posljedica toga je problem koji ima s nogom. Veoma je inteligentan i ozbiljan. Potvrdila nam je to i njegova razrednica i preporučila da s njim pojačano radimo. Odlučni smo da završi školu i da se bavi sportom. Srce mi je na mjestu kad vidim da izrasta u dobrog čovjeka i sportaša - kaže Mirsad Tajić.
Trener Šormaz navodi kako u Mirelovom slučaju sport pokazuje svoje prave dimenzije i pozitivne učinke na mladog čovjeka.
Popravio ocjene
- Mirel svakodnevno do Banje Luke i nazad prijeđe po 120 kilometara. Popravio je ocjene u školi, uklopio se u tim, uvjeren sam da će dogurati i do državne reprezentacije. Glavni cilj je da bude dobar čovjek, društveno koristan, a svakako i uspješan sportista - ističe Šormaz.
Mirel je, nakon što se počeo baviti sportom, u Srednjoj tehničkoj školi popravio slabe ocjene s polugodišta i na kraju je razred završio vrlodobrim uspjehom.
Dokazat ću da mogu još više
U kolovozu Mirel s ekipom putuje na kamp u Kanjižu, gdje će sudjelovati na turniru. Sport ga je, kako kaže, preporodio, podigao s dna.
- Nekada su me zbog mog problema izbjegavali u društvu, a danas me svi prihvataju kao sportaša. Dokazat ću svima, prvenstveno djedu i baki, da mogu još više i da nisu uzalud vjerovali u mene – poručio je ovaj mladi sportaš.
