Prošle godine Ivan Pejić i Stipe Leko – Ćipa, članovi ATPK-a Grude 1955 osvojili su Aljasku i 30. siječnja idu na još jedan svjetski vrh, radi se o najvišem vrhu Južne Amerike Aconcagui. Ovaj uspon, osim što je zanimljiv po tome što se radi o penjanju na najviši vrh svijeta izvan Himalaje, poseban je i po tome što ga Ćipa Leko za Večernji list najavljuje kao vjerojatni završetak njegove bogate sportske karijere, one koja će u ultramaratonu ostati upisana zlatnim slovima, ona koja u sebi sadrži rekorde i neke povijesne pothvate koje više nitko neće nadmašiti.
Jaki zapadni vjetrovi
Za Večernjak Pejić i Leko govore o ovom usponu. - Radi se o najvišem vrhu Južne Amerike ili, da još bolje dočaramo, to je najviši vrh obadviju Amerika. Najviši je vrh planinskog lanca Andi, a sam vrh nalazi se u Argentini u pokrajini Mendoza, na samoj granici s Čileom. Visok je 6962 metra. Ime Aconcagua dolazi od riječi Aconca-hue što znači kameni stražar. Planina je specifična po jakim zapadnim vjetrovima koji dolaze s Tihog oceana. Aconcagua je najviši vrh svijeta izvan Himalaje – govore nam u uvodu razgovora ovi hrabri hercegovački lovci na visine. Pejić nam govori kako uspon planiraju sjevernom stranom planine. - Preko kampa Plaza de Mulas. Kamp je na visini od 4200 metara, a prema dostupnim informacijama, opremljen je čak i internetom. Atrakcija je za sve avanturiste iz cijelog svijeta. Nakon što provedemo dva dana u tom kampu, nastavljamo dalje prema vrhu. Sam uspon i trajanje ovisi o zdravstvenom stanju ekipe. Nakon liječničkog pregleda u spomenutom kampu, radimo plan daljnjeg uspona i aklimatizacije. Aklimatizacija je najbitniji dio uspona na ovu planinu. Tlak zraka na 6000 m jednak je kao na Himalaji na 8000 m. Osim visine i manjka kisika, problem je naravno i hladnoća. Noćne temperature od -30, uz jak vjetar, stvaraju itekakve poteškoće. Od kampa Plaza de Mulas radit ćemo još dva visinska kampa do vrha. Boravit ćemo u šatorima i zadržavat se po potrebi. Ekipa je sastavljena od alpinista iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i zemalja okruženja. Sam uspon od kampa Plaza de Mulas ovisi o nama koji ćemo ići prema vrhu. Ne znamo kako će tko reagirati na visinu i upravo po tome ćemo se ravnati. Kada vidimo da je ekipa spremna i prilagođena visini, tada nastavljamo. Ograničeni smo vremenski zbog hrane koju sami nosimo. Ali planiramo se popeti na vrh za 12 dana uz potrebnu aklimatizaciju. Po tom ćemo se ravnati i za toliko dana ćemo nositi hranu – ističe Pejić. Legendarni ultramaratonac Stipe Leko - Ćipa iskreno priznaje da je ovaj put vjerojatni završetak velike sportske karijere. - Nakon svih mojih sportskih izazova, Aconcagua mi dođe kao šlag na tortu i predstavlja vjerojatno završetak moje sportske karijere. Drago mi je da idem u društvu s čovjekom čiji dosadašnji rezultati opravdavaju planove da u doglednom vremenu ispenje sve najviše svjetske vrhove, tj. 7Summit - kako se to naziva u alpinističkim krugovima. Da u ovim godinama ostvarim ovaj pothvat, motiviraju me moja djeca i unuci te sva mladež ovoga kraja i šire. Nadam se da će iz ovoga mog truda svi mladi izvući pozitivnu pouku. Trčeći nekoliko svjetskih prvenstava u ultramaratonu, zadovoljstvo koje sam doživio na kraju utrke nije ni izbliza lijepo, veliko i kompleksno kao što je zadovoljstvo kada se popne jedan ovakav ili sličan vrh. To je ujedno i odgovor što me zove u planine – govori nam Leko, čovjek koji je rođen 1951. godine, a kojem su godine, prema svemu sudeći, samo broj.
Jedan od najvećih pohoda
Pejić, koji je fenomen s obzirom na to da vrhove osvaja s inzulinskom pumpom pobjeđujući dijabetes, govori nam o pripremama za ovaj pothvat.
- Pripreme za ovaj uspon vršene su isključivo na planinama. Tu su od posebne važnosti visinske pripreme na Alpama. Ovoga puta bili smo onemogućeni za odlazak na Alpe zbog čestog nevremena i usponi na većinu alpskih vrhova sada su zabranjeni. Zbog svega toga ćemo se i zadržati dva dana u kampu Plaza de Mulas koji je na 4200 metara visine. Tijekom samog uspona posebnu pažnju vodit ćemo o aklimatizaciji. Uzaludno je sve ako se tijelo ne prilagodi boravku i naporu u uvjetima gdje je mala koncentracija kisika. Ekspedicija je posebna zbog tih stvari. A što se tiče straha, svi smo svjesni tih opasnosti. Kampovi se rade na mjestima koja su zaklonjena i tu smo zaštićeni od lavina i odrona. Ozebline su također opasne, ali tu je bitno birati kvalitetnu i provjerenu opremu - ističe, između ostaloga, Pejić. Ovaj dvojac vjeruje da će uspjeti u jednom od svojih najvećih pohoda koji Ćipa Leko predstavlja kao šlag na kraju bogate karijere. Stoga, što im poželjeti nego sreću.•
