Nije bilo pravog slavlja zbog korone, ali našli smo načina da "zalijemo medalju". Došli su mi u hotelsku sobu predsjednik saveza Ivan Veštić, trener Marko Mastelić, 400 metraš Mateo Ružić i tajnik saveza Ozren Čučković. Nazdravili smo viskijem, malo popričali, a pravo slavlje bit će kad se vratimo kući i kad malo popuste mjere, kaže nam brončani kuglaš Filip Mihaljević (26).
On je hicem od 21,31 metar Hrvatskoj donio medalju s Europskog dvoranskog prvenstva, prvu nakon 1994., kada je u utrci na 1.500 metara u Parizu srebro osvojio Branko Zorko.
Zanimljivo je da, recimo, jedna Blanka Vlašić nije uzela medalju na Europskom dvoranskom prvenstvu, čak ni 2007. i 2009. kad je uzimala zlatne medalje na svjetskim prvenstvima.
- Vjerojatno je tempirala formu za ljeto - otkriva za 24sata.hr Filip.
A Blanka je bila i jedna od prvih koja je Filipu uputila čestitku na osvojenoj bronci.
- Uobičajeno je da prve čestitke upute ona, Sandra Perković, Ivana Brkljačić, naravno, i supruga, obitelj i prijatelji. Valjda mi je cijelo moje Livno čestitalo u roku od sat vremena od osvajanja medalje - kaže presretni Filip i dodaje kako ona čašica viskija kojom je nazdravio nije poseban problem.
- Da je bilo tijekom pripremama ili uoči natjecanja, onda može biti problem, ali nakon natjecanja nije. Treba proslaviti i opustiti se, znam koliko sam naporno radio za ovu medalju i da ću uskoro u novi ciklus priprema za nastavak sezone. Nadam se da neće biti problema s koronom i da će se natjecanja održavati u normalnom rasporedu, kao i Gold Tour, Dijamantna liga i Olimpijske igre.
S obzirom na sve što je prošao s ozljedom mišića i otkazivanjima natjecanja te na situaciji u kojoj se natjecanje u poljskom Torunu odvijalo, Filip je zadovoljan postignutim rezultatom.
- Da ujutro nisu bile kvalifikacije, možda bih bacio i nešto više, ali i ovako je dobro. Za bolji rezultat trebalo je i više natjecanja i hitaca uoči prvenstva. Znao sam da će za medalju trebati baciti preko 21 metar, dao sam maksimum i mogu biti ponosan na ostvareni rezultat. Možda sam mogao baciti i koji centimetar dalje, do 21,40, ali teško da bih uhvatio i srebrenog Poljaka Haratyka s 21,47, a pogotovo Čeha Staneka 21,62.
I sam boravak u Torunu i natjecanje odvijali su se u specifičnim uvjetima.
- Situacija u gradu je kao i kod nas, nema zadržavanja u restoranima i kafićima, uzmeš naručeno i moraš dalje. Maske su obavezne i u zatvorenom i vani, i koliko vidim svi se pridržavaju epidemioloških mjera. Svi natjecatelji dobili su poseban protokol uoči natjecanja, morali smo se testirati prije nego li uopće uđemo u hotel i preuzmemo akreditaciju, a nakon par dana obavezan je i drugi test. Evo, ja sam se po drugi put testirao jutros, iako sam završio natjecanje.
- Sam test nije problem, ali je problem što se moraš ustati ranije, izgubiti sat ili dva u redu za testiranje, i ako taj dan imaš natjecanje onda je to problem, remeti ti koncentraciju i uobičajeni ritam pripreme. To je novost na koju nismo navikli i na koje se moramo prilagoditi - kaže gorostasni Livnjak, koji je od nedavno u braku sa suprugom Gabrijelom.
- Njena mi je podrška ključna, da nije sponzora IKOM-a i suprugine vjere i podrške, vjerojatno bih našao posao od 7 do 15 i atletikom bih se bavio rekreativno. Supruga mi je glavni motivator, naučila je sve o atletici, o zdravoj prehrani, toliko dobro kuha i brine o meni da sam nabacio par kilograma mišića od kad sam u braku.
