Naslovnica

Serijski ubojice najbolji zatvorenici

S ukupno 54 godine zatvora, Buljubašić priznaje krivnju i živi s uvjerenjem kako će na nišanu stražarske puške dočekati smrt
27. veljače 2012. u 09:31 0 komentara 4204 prikaza
zatvor
Foto: Zoran Grizelj

- Svake noći sanjam bijeg. Sanjam kako preskačem ovaj visoki zid i bodljikavu žicu. Izlazim na slobodu. Evo, sad dok pričamo mislim kako ću pobjeći. Ne samo ja, već svi mi ovdje, svaki zatvorenik, i on i onaj tamo. Svi...! Sloboda je ovdje najskuplja stvar, ideal kojega cijeniš tek kada ga, zbog svojih budalaština, izgubiš!, šarajući rukom po visokom, bodljikavom žicom načičkanom, sivom zidu zeničkog zatvora, otkriva nam dio skrivenog zatvorskog svijeta Edib Buljubašić, zatvorenik s najdužom zatvorskom kaznom u Europi. Zbog ubojstva supruge i snahe dobio je 34, da bi mu poslije ubojstva djelatnika osiguranja u jednom poduzeću i oca sud dodao još dvanaest godina.

Treba se nadati

S ukupno 54 godine zatvora, Buljubašić priznaje krivnju i živi s uvjerenjem kako će na nišanu stražarske puške dočekati smrt. “Odgulio” ih je 19., hoće li živ dočekati 5. studeni 2043. godine, datum i godinu, kad bi trebao dočekati toliko sanjanu slobodu, najpoznatiji stanovnik KPZ-a Zenica, lakonski odgovara “čisto sumnjam, ali se uvijek treba nadati”. U međuvremenu se oženio, napisao autobiografsku knjigu pod nazivom “Kako sam ubio oca” koja je postala regionalni bestseler a na čijem bi se predlošku trebao snimiti igrani film. Ispitivački gledamo serijskog ubojicu i zatvorenika s najduljom zatvorskom kaznom u Europi. Elokventan, načitan, uredno počešljane kose, pravilnih crta lica s knjiškom bradicom, prodornih svjetloplavih očiju, čija se boja uklapa u boju njegova zatvorskog radnog kombinezona, pitamo ga osjeća li kajanje za ono što je napravio. “Naravno da se kajem i znam da sam kriv. To je rijetko u ovom zatvoru da netko priznaje krivnju. Većina ih tvrdi da nisu krivi, da su to napravili iz nekih drugih razloga”, govori nam Buljubašić, koji je baš u vrijeme našeg razgovora ravnatelju zatvora, Romeu Zeleniki predao plavu kuvertu, u kojoj ga na Sud BiH poziva da odgovori na neka pitanja vezana za ratne zločine, koje je Buljubašić kao pripadnik HOS-a na početku rata u BiH počinio nad zarobljenim Srbima u logoru Dretelj.

Povorka zatvorenika

Ostavljamo Ediba, koji se pridružuje povorci zeničkih zatvorenika poredanih u redu za ručak. Praćeni zvukom teških lokota i škripom rešetkastih vrata, koje naglašavaju zapovijedi zatvorskih čuvara, ulazimo u sigurnosni paviljon. Radi se o novoizgrađenom zatvorskom kompleksu gdje trenutačno leže napoznatije ubojice i vođe kriminalnih klanova u regiji. Iza teških sivih vrata sigurnosnog paviljona leži trostruki ubojica hrvatske obitelji Anđelić, vjerski fanatik Moamer Topalović, koji bi na slobodu trebao izići 2037. godine. U istom prostoru nalazi se bivši vođa sarajevskog kriminalnog klana Muhamed Ali Gaši, koji je dobio teške batine od zatvorenika bivših konkurenata iz sarajevskog podzemlja.

Zenička kaznionica počela se graditi ned

Zenička kaznionica počela se graditi nedugo nakon austrijske okupacije Bosne i Hercegovine, u funkciju je puštena 1886., a potpuno građevinski dovršena 1904. Povijest bilježi da joj je graditelj bio stanoviti Plohović - inače, Istranin - a prvi upravitelj Emil Taufer, čovjek rođen u Lepoglavi, koji je poput nekog lika Danila Kiša na mađarskom pisao duge penološke traktate i komentare zakona.Nakon Austrije, kaznionica je služila još četverima državama (Kraljevini Jugoslaviji, NDH, komunističkoj Jugoslaviji i BiH), promijenila je 28 upravitelja. Uz ubojice ubojica, kradljivce i silovatelje, u Zenici su kaznu služili brojni politički zatvorenici, svećenici, imami, pripadnici Mlade Bosne, frankovci, komunisti i kulturbundovci, partizani, poslijeratni “državni neprijatelji” u rasponu od klerofašista do Mladih muslimana i pravoslavnih episkopa.

U KPZ-u Zenica kaznu je služio Vojislav Šešelj Alija Izetbegović, Hasan Čengić, ali i don Ante Baković, Zlatko Šnajder. Kaznu je u Zenici služio i Teufik Selimović Buđoni bivši istaknuti tuzlanski partizan i komunist, brat velikog romanopisca Meše Selimovića. Poslije rata bio je moćni načelnik odjeljenja OZNA-e, zloglasan isljednik, a potom i pomoćnik ministra zadužen za zatvorski sektor. No, 1952. se događa obrat: Buđoni u Zenicu stiže kao - robijaš. Pripadnik pokreta Mladi muslimani, Omer Behmen, u SFRJ je dva puta osuđivan za političke delikte: prvi put na 20, a drugi na 15 godina. Odslužio je 17, što ga čini jednim od najdugovječnijih Titovih političkih zatvorenika. Neobičnost je u tome što je Behmen u Zenicu drugi put došao 1983., 33 godine nakon prvog utamničenja, pa je svjedočio životu kaznionice u dva različita razdoblja.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.