Uz ustaše i partizane te pravo na pobačaj, neradna nedjelja još je jedna vječna tema koja se već 20-ak godina pojavljuje u javnim raspravama – uglavnom kada se fokus javnosti želi skrenuti s nekih drugih događanja. HDZ intenciju za zabranu rada nedjeljom svako malo koristi kako bi potvrdio svoju desnu i obiteljsku orijentaciju, a na tom tragu je i dva puta već i donio takve zabrane koju su pale na Ustavnom sudu kao protuustavne. Sada je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja ponovno predstavilo dopunu Zakona o trgovini kojom se želi, kako kažu, “urediti temeljno pravo na tjedni odmor te ravnotežu privatnog i poslovnog života građana”.
Građani su kao i uvijek podijeljeni. Znatno su manje su podijeljeni poduzetnici, ponajprije trgovci, koji upozoravaju da bi im ovakva zabrana, uz sve probleme koji su stigli s koronom i digitalizacijom, mogla donijeti značajne gubitke koji bi rezultirali otpuštanjima. Nedavno se u medijima mogla pročitati procjena direktora jednog velikog trgovačkog centra koji procjenjuje da bi, u slučaju zabrane rada nedjeljom, bez posla moglo ostati oko 20 tisuća ljudi, i to uglavnom onih starijih i teže zapošljivih. Posljednji put se tema rada nedjeljom pojavila 2019. na tragu velikog odljeva stanovništva iz Hrvatske u zemlje EU i zbog čega je nestašica radne snage postala glavna tema gotovo svih gospodarskih razgovora i strategija. Korona kriza je nekoliko mjeseci kasnije prekinula te rasprave jer mnoge trgovine i tvrtke nisu mjesecima radile ni radnim danima.
Zabrane rada nedjeljom, koje je su vlade donijele 2004. i 2009., pale su na Ustavnom sudu kojem je glavni argument bio je da je tom zabranom Vlada povrijedila ravnotežu prava onih koji rade, poduzetničkih sloboda te općeg interesa. Prije 10-15 godina je snažan argument za rad nedjeljom bila i visoka nezaposlenost, odnosno najava, a ponegdje i praksa, da trgovci otpuštaju svoje radnike koji im više ne trebaju zbog smanjenog obujma posla. Trenutačno je prosječna neto plaća u trgovini oko 4300 kuna, no neki trgovci, posebice oni u stranom vlasništvu, plaćaju i znatno više od toga. Plaće u malim trgovinama izvan većih gradskih središta su puno skromnije te nije rijetkost da plaće trgovaca tamo ne prelaze 2500-3000 kuna. Dakle, dva su suprotstavljena tabora, jedni žele zabranu rada nedjeljom, a drugi smatraju da bi im takva zabrana nanijela nemjerljive štete. Neki su pak skloniji tome da se rad nedjelom regulira inspekcijski i porezno, a ne striktno zabrani. Sadašnji prijedlog Vlade da bi bio dopušten rad 14 nedjelja u godini što odgovara trajanju ljetne turističke sezone. Ankete strukovnih udruga u Hrvatskoj pokazale su da su po pitanju zabrane rada nedjeljom podijeljeni i sami trgovci – oni iz prehrambenog sektora ne protive se toliko zabrani rada nedjeljom jer procjenjuju da ljudi svakako moraju kupiti hranu, a ako to neće biti nedjeljom, da će se to preliti na petak, subotu i ponedjeljak. Oni iz neprehrambenog sektora skeptičniji su jer se boje da bi im izostanak dolaska potencijalnih kupaca u nedjelju, kada ljudi imaju najviše vremena, mogao prouzročiti velike i nenadoknadive gubitke jer im je nedjelja udarni dan.
Trgovce sve više zabrinjava dvoznamenkasti rast internetske prodaje, koja je eksplodirala u lockdownu. Nastavili se taj trend postoji bojazan da će mnoge neprehrambene trgovine morati zatvoriti svoja vrata i s radnom nedjeljom ili bez nje. No neradna nedjelja bi, smatraju, mogla ubrzati taj proces. Tu je i još jedan detalj – strani investitori u čijem vlasništvu je najveći broj trgovačkih centara i lanaca u Hrvatskoj. Oni su velikom većinom ulagali u trgovačke centre, a koji su posljednjih godina, iz ovih ili onih razloga, postali društvene institucije u koje obitelji nedjeljom idu u šetnju, na kavu ili u kupovinu, te centri u pravilu najveći promet ostvaruju upravo vikendom. Istodobno, čak i lanci koji ne spadaju u kategoriju trgovačkih centara, nisu skloni zabrani rada nedjeljom jer su njihovi investitori u studijama profitabilnosti investicije ukalkulirali uvjete rada u Hrvatskoj kakvi su postojali u trenutku njihove investicije. Svako samovoljno mijenjanje pravila igre prouzročilo bi “zlu krv”, gubitke te nepovjerenje sadašnjih i budućih investitora. Kako je izvjesno da nekog društvenog konsenzusa oko rada nedjeljom u Hrvatskoj nema, niti ga neće biti – niti Vlada ništa ne radi po tom pitanju jer se ovim prijedlogom bave samo sektorom trgovine, a ne i ostalim djelatnostima koje su angažirane nedjeljom, kao jedino rješenje čini se slobodna procjena svakog pojedinog trgovca što mu se isplati, te eventualni dogovor samih igrača.
