Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Novog Šukera i Modrića ćemo još i imati, ali Naleta nećemo...

Da bi Prosinečkom pokazao koliko ga Milan želi, poklonio mu je Mercedes. Odbijao je Berlusconijeve pozive, ako bi se igrač ozlijedio iste bi sekunde naručio helikopter da ga vozi u bolnicu. Ako bi klub bio u problemima ne bi uzeo proviziju
17. listopada 2020. u 10:50 0 komentara 324 prikaza
nale

Da nije korone i obiteljske odluke da će ga ispratiti samo najbliži, Naletu bi na sprovod došle tisuće, a možda i deset tisuća ljudi.

Piše: Tomislav Birtić/24sata.hr

Devedesetih su konzervativni urednici, stara škola, govorili da se samo dvojici sportaša umjesto prezimena smije napisati ime. Draženu i, možda, Goranu.

U svom fahu Nale je bio i kategorija iznad. Bio je toliko velik da si mu smio napisati samo prezime po kojemu ga je cijeli svijet znao. Bio je klasik. Gospodin starog kova. Ustao bi pozdravljajući i mlađe od sebe. Nikad u kuću u kojoj je žena, recimo igračeva mama, ne bi otišao bez cvijeća.

Da bi Prosinečkom pokazao koliko ga Milan želi, poklonio mu je Mercedes. Svi su se otimali za Berlusconijevim društvom, a on bi koji put i odbio poziv u restoran Assassino. Rekao je, nije u redu gurati se, pristojno je koji put i odbiti. Ako bi se igrač ozlijedio iste bi sekunde naručio helikopter da ga vozi u bolnicu. Ako bi klub bio u problemima ne bi uzeo proviziju.

U Milanu na vrhuncu moći imao je ured. I u Realu je bio kod kuće. Bio je samozatajan. Htio sam napisati knjigu o njemu, no hajde, dobio sam intervju. U kojem mnogo toga nije rekao.

“Kako ste to uspjeli?”

“Preko Doboja”, šalio se.

“Sve ti je u mom životu preko Doboja”.

Život je htio da nedugo nakon što smo se upoznali zbog problema sa srcem završi u bolnici. Posjetio sam ga. (Još u djetinjstvu me prijatelj mog pokojnog starog naučio da srčanim bolesnicima neizrecivo pomaže ljubav najbližih. I pažnja ostalih.) Iznenadio se, pitao što radim.

Ne sjećam se koji intervju mi je zapinjao, ipak je to bilo prije 22 godine. Ali se sjećam da je u Naletovoj bolničkoj sobi mobitel hvatao signal samo na nekih desetak centimetara i da se morao sagnuti da bi telefonirao. Nazvao je čovjeka i rekao da ću doći, a meni da više ne brinem o tome. Da samo otputujem.

Pitao sam ga je li prodao kojeg igrača, iz kreveta. Reče da jest, dvojicu.

I rekao mi je, “Kolikima sam karijere, živote napravio, a u bolnicu mi dođu samo otac jednog od njih, i novinar kojeg vidim drugi put u životu”.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.