Živjeti 19 godina u kući u kojoj je u zamrzivaču mrtvo tijelo bliskog člana obitelji upućuje na neku patologiju, kaže psihijatar Nikola Mandić. Moguće je da je riječ o poremećaju ličnosti ili duševnom rastrojstvu.
– Treba temeljito ispitati obiteljske odnose u toj kući. Treba saznati kako je došlo do smrti, tko je stavio tijelo u škrinju, tko je za to znao... Nikako ne smijemo osuđivati naprečac. Možda je smrt nastupila nesretnim slučajem, možda ukućani nisu znali za tijelo. Jedna mogućnost je da je osoba koja je tijelo sakrila taj događaj infantilno negirala jedan nesretni događaj i do te mjere razvila potpunu negaciju da je zaista vjerovala da se to nije ni dogodilo – objašnjava psihijatar Nikola Mandić i prisjeća se slučaja djeteta, koje je oslijepilo na sprovodu svome djedu. Njegovo je sljepilo, potpuno regresivno ponašanje, psihijatar je riješio jednom kratkom hipnozom skrenuvši mu pažnju.
Negiranje realiteta jedan je od neurotskih fenomena, napominje i dodaje da se slaže s prof. Vladimirom Grudenom koji je prethodno izjavio da negacija u psihoanalizi može biti tako snažna da osoba ne samo da negira da nešto zna nego je zaista i uvjerena u to i živi kao da tog negiranog događaja ili situacije zbilja nema.
– Takvo neprihvaćanje, odnosno negacija svojstvena je većini neurotika, koji funkcioniraju po sistemu: “Ne želim ono što mi je neprihvatljivo” – kaže dr. Mandić i dodaje da ovako morbidno ponašanje može upućivati i na patologiju tipa shizofrenije, poremećaja ličnosti ili rastrojstvo.
Moguće je i da je tijelo žrtve gotovo sasvim očuvano
Kako izgleda ljudsko tijelo nakon što ga se gotovo dva desetljeća drži u zamrzivaču pitanje je koje ovisi o mnogo faktora o kojima u ovoj fazi istrage ne znamo previše, ali ono i dan danas može biti gotovo sasvim očuvano ako je ispunjeno nekoliko bitnih uvjeta. Ako je tijelo bilo omotano u foliju i stavljeno u zamrzivač odmah nakon smrti, odnosno najkasnije 36 sati nakon toga, vjerojatno još nije došlo do raspadanja.
Važno je pitanje i je li tijelo cijelo vrijeme bilo u istom zamrzivaču koji je radio 24 sata na dan ili je, možda, što je vrlo vjerojatno, u tih 19 godina ipak nekoliko (ili više) puta nestalo struje. Jer ako jest, na tijelu će biti vidljivi tragovi raspadanja. Također je bitno i kako će forenzičari na tijelu moći pronaći i utvrditi većinu znakova nasilne smrti unatoč tome što je bilo zamrznuto toliko vremena. Primjerice, u slučaju da je žrtvu netko ugušio vlastitim rukama, na vratu će i dalje autopsijom biti moguće otkriti tragove davljenja.
I na kraju, ono što nakon dva desetljeća forenzičari neće moći utvrditi je točno ili približno točno vrijeme smrti, nego tek ono okvirno, pa možemo očekivati da ćemo saznati da je Jasmina Dominić ubijena “u to i to godišnje doba te i te godine”, ali sasvim točan datum smrti po sadašnjim forenzičkim metodama nije moguće utvrditi.
