U MUP-u Srednjobosanske županije uskoro će biti izabran načelnik. Natječaj je zatvoren, javila su se dva kandidata - Sulejman Tukar iz Bugojna i Husein Delić iz Travnika. A tko će od njih dvojice biti izabran, djelatnicima MUP-a hrvatske nacionalnosti i Hrvatima u ovoj županiji potpuno je svejedno. Jer njihova prošlost u policiji iz ratnog i poratnog vremena baš ništa dobroga ne obećava.

Progon Hrvata

Naime, Husein Delić, aktualni načelnik Policijske uprave Travnik, bio je to isto i u vremenu kada su Hrvati ovoga grada proživljavali teške, tragične trenutke – progon, odvođenje u logore Armije BiH, ubojstva u gradu u obiteljskim kućama i stanovima, ritualna klanja (u Orašcu). Delić je bio visoko pozicioniran i u MUP-u SBŽ-a kada su u Travniku (1977.) ubijeni policajci povratnici - Perica Bilić i Anto Valjan i civili povratnici hrvatske nacionalnosti. I, naravno, nitko od počinitelja i nalogodavac nije otkriven. A, kažu bolji poznavatelji prilika, tragovi i dokazi su bili “ponuđeni na dlanu”, ali ih nije imao tko uzeti. Surađivao je Delić i s mudžahedinima postrojbe El Mudžahid, iz sastava 7. muslimanske brigade, Prvog korpusa A Bosne i Hercegovine. Bio je i u organizaciji dovođenja mudžahedina u predvečerje rata i bio je njihov prevoditelj (studirao u Egiptu). Zbog svega pobrojanog svojedobno nije dobio suglasnost IPTF-a za mjesto načelnika u srednjobosanskom županijskom MUP-u. No, sada se preko svega pobrojanog, i još preko mnogo čega, a što je, svojedobno, obznanila Jasna Hadžiabdić, tadašnja pomoćnica županijskog ministra za administraciju, prešutno prelazi i Delić je u najužoj konkurenciji za drugo hijerarhijsko mjesto u MUP-u Srednjobosanske županije.

Suradnik zločincima

Konkurent za to mjesto Deliću je Bugojanac Sulejman Tukar, u ratu bliski suradnik Enesu Handžiću i Senadu Dautoviću, osuđenim za ratne zločine počinjene nad Hrvatima 1993. godine u Bugojnu, tadašnjeg zapovjednika operativne zone Zapad Armije Bosne i Hercegovine, donedavnog ministra obrane Bosne i Hercegovine Selme Cikotića, te Dževada Mlaće, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna, tadašnjega gospodara života i smrti u tom gradu, dvojca kojega tek čekao ono što su prošli i za što kaznu odslužuju Handžić i Dautović - Sud Bosne i Hercegovine za ratne zločine. Tukar, kadar SDP-a, pod zaštitničkim skutima aktualnog predsjednika Županijskog odbora ove stranke i aktualnog federalnog ministra branitelja Zukana Heleza, koji se ističe sustavnim i upornim proganjanjima stradalnika HVO-a, u vrijeme rata radio je u policiji u Bugojnu i bio, ako ništa drugo, očevidac svih važnih događanja i stradanja kroz koja su prolazili Hrvati u ovom gradu 1993. godine (a i u poraću). Nedvojbeno je, mnogo toga zna, pa i o sudbini 21 iz logora odvedenog Hrvata Bugojna, kojima se od 1993. godine gubi svaki trag.

U srednjobosanskom županijskom MUP-u od 2003. godine bio je poslušnik ministra Sedžada Milanovića, sklonog nepotizmu, sukobu interesa (namještanje poslova bratu...), koji je prije godinu i pol nezakonito smijenio načelnika Dragu Vukoju i na tu visoku dužnost imenovao, također protuzakonito, Sulejmana Tukara, dotadašnjeg načelnika Sektora uniformirane policije.

Pravi kaos

I od tada Tukar radi i na dotadašnjem mjestu načelnika Sektora i na mjestu načelnika, a u MUP-u je, tvrde naši sugovornici, pravi kaos. Jer, Tukar, kao i njegov donedavni ministar MUP-a, sada ministar gospodarstva u županijskoj Vladi Sedžad Milanović baš ništa korisnoga nisu uradili. A treba reći da tadašnji ministar Sedžad Milanović uopće nije imao zakonske ovlasti smijeniti Dragu Vukoju i na mjesto načelnika imenovati Sulejmana Tukara. Jer to je posao i zadatak Neovisnog odbora za praćenje rada načelnika, a smjena, ili pak imenovanje, vrši se uz suglasnost županijske Vlade. No, u to vrijeme, ministru Sedžadu Milanoviću i prijatelju mu Salki Selmanu, predsjedniku Županijskog odbora SDA i predsjedniku županijske Vlade, nitko ništa nije ni smio niti mogao. I na kraju, kako kažu naši sugovornici iz MUP-a, pred novim ministrom Jozom Lučićem je vrlo težak zadatak uvođenja reda, rad i profesionalizma. A postavlja se pitanje, je li to uopće moguće u postojećoj konstelaciji snaga, imena, ratne i poratne prošlosti, u nacionalnoj i nacionalističkoj utvrdi.