– Istina je da su Vukovar 1991. godine branila 1803 branitelja kao i da postoji popis branitelja koji sam vodio i predao MORH-u nakon proboja. Popis je poslije, u veljači iduće godine, još jednom verificiran. U tu brojku uključeni su i domaći ljudi koji su se uključili u obranu grada, ali i dečki sa strane koji su odlučili tu, na krajnjem istoku zemlje, braniti Hrvatsku – rekao je ratni zapovjednik 204. vukovarske brigade Branko Borković.

Napadi tajne službe

Na ovaj način Borković je potvrdio riječi ministra branitelja Predraga Matića koji je, u emisiji "Nedjeljom u dva", rekao da su Vukovar branila 1803 branitelja, ali i da danas, s toga područja, mirovinu prima oko 6500 ljudi.

Za godine koje su uslijedile Borković kaže da ne zna kako se i na koji način došlo do sadašnjih brojki, ali i da se ne smije zaboraviti da je dio Vukovaraca bio uključen i u obranu zemlje u drugim dijelovima Hrvatske.

Dodaje i da je devedesetih godina prijavio neke osobe, za koje je dobio informacije da nisu sudjelovale u obrani zemlje, nakon čega su ga napadali i iz tajnih službi.

– Upravo ta moja prijava bila je i jedan od razloga zašto sam morao izaći iz aktivnog sustava HV-a – istaknuo je Mladi Jastreb.

"Zaboravljena" prijava

Nekoliko godina poslije, kao predsjednik Udruge hrvatskih branitelja i dragovoljaca, podnio je kaznenu prijavu i protiv tadašnjih ministara MUP-a i MORH-a, Ivana Penića i Pavla Miljavca, zbog donesenoga provedbenog pravilnika koji je, kako je rekao, omogućavao dijeljenje braniteljskih statusa šakom i kapom.

– Nikada nikakvu informaciju nisam dobio u vezi s tom prijavom, a koliko sam upoznat, ništa se zapravo nije pomaknulo s mrtve točke. Upravo zato mislim da će ministar Fred Matić u svojim nastojanjima da neke stvari riješi morati imati podršku MUP-a, MORH-a, Ministarstva pravosuđa te DORH-a, a prije svega političku podršku. Ako to ne bude imao, ostat će osamljen i od njegovih nastojanja neće biti ništa. Prije svega morat će raščistiti s onima koji su omogućili da dođe do ovakvoga stanja – zaključio je Branko Borković.

Preuzeto sa www.vecernji.hr