Kineski automobili i brendovi sve su češća pojava na našim cestama, a svoju popularnost duguju i cijeni, što potvrđuje i statistika.
Kako piše JATO, tvrtka za analizu tržišta, Europa je relativno otvoreno tržište za nove automobile. Različiti trgovinski sporazumi i relativno niski porezi na uvoz omogućuju dolazak različitih marki i modela iz cijelog svijeta.
Tako europsko tržište automobila danas prima više od 80 različitih marki koje dolaze ne samo iz Europe, već i iz SAD-a, Japana, Južne Koreje, Kine i Indije. Među njima je sve veća ključna uloga azijskih marki automobila.
Do prosinca 2023. u Europi je bilo dostupno 37 različitih marki osobnih automobila s ovog kontinenta, a najviše je riječ o kineskim markama, zatim japanskim, korejskim i samo jedna iz Indije. Ali značajna kineska prisutnost u smislu ponude, ne odražava se u smislu potražnje.
Prošle godine, japanske marke automobila činile su 54% azijskih marki koje prodaju automobile u Europi. Slijede ih Korejci, koji čine 36% azijske skupine; i na kraju Kina s 10%. Što se tiče ukupnog tržišnog udjela u registracijama osobnih automobila, japanski proizvođači zauzimaju 13% ukupnog tržišta, slijede Korejci s 9% udjela i Kina s 3%.
Od 24 kineska automobila koja su bila dostupna u Europi do prosinca 2023., samo 9 je registriralo više od 1000 jedinica. Što znači da je dug put pred njima.
Kineski novi val
Evolucija prisutnosti azijskih automobila u Europi prilično je zanimljiva. Prvo su to bili japanski proizvođači koji su stigli i postali popularni 90-ih i 00-ih. Zatim su na red došli korejski igrači. Slijedili su istu formulu koju su koristili njihovi japanski vršnjaci i konačno su uzletjeli tijekom kasnih 00-ih, ranih 10-ih.
Kvaliteta, široka paleta proizvoda i lokalizacija pomogli su im da se probiju do te mjere da danas dvije njihove marke prodaju više automobila u Europi od svih japanskih, osim Toyote.
Sada je red došao na Kinu. Žele ponoviti priče o uspjehu svojih azijskih konkurenata, ali brže. Imaju resurse i proizvode za to, ali neće biti bez izazova. Iako su prilično brzo povećali svoju prisutnost od 2021., suočavaju se s različitim izazovima. Još uvijek postoje problemi s percepcijom na Zapadu kada je riječ o kineskim proizvodima, a ključno je pozitivno utjecati na tu percepciju potrošača.
Ove azijske zemlje uspjele su povećati svoj tržišni udio u Europi s 14% u 2001. na 24% prošle godine.
Važno je obratiti pozornost i na to gdje se automobili proizvode. Primjerice, Toyota je japanska marka, ali velik dio automobila koje prodaje u Europi proizveden je lokalno. Prošle godine u Europi je registrirano ukupno 520.000 automobila proizvedenih u Japanu.
U slučaju Kine, bilo je 491.000 automobila kineske proizvodnje registriranih u Europi, od čega je 65% proizvedeno od kineskih marki. Razlog tomu leži u činjenici da je ova zemlja popularno za strana ulaganja i veliko izvozno središte jer se u Kini proizvode i Tesla, Dacia, Volvo, Mini, BMW, Polestar i drugi.
Stoga, iako azijski brendovi drže 24% europskog tržišta, samo 13% vozila na europskim cestama je proizvedeno u Aziji.
Koliko su kineski automobili povoljniji?
Dok se uz japanske marke veže pouzdanost, uz korejske konkurentnost, uz kineske se marke zasad najviše vežu niske cijene. Unatoč dojmu da kineski brendovi sve više dominiraju europskim tržištem, brojke govore umjereniju priču. Prošle godine, registracije kineskih marki automobila iznosile su ukupno 321.300 primjeraka od 12,81 milijuna diljem Europe (odnosno samo 2,5% od ukupnog broja).
Štoviše, 72% od ovog ukupnog broja registrirano je od strane MG-a, potpuno kineske marke, ali pozicionirane kao britanske na Zapadu. Za europsku javnost kineski su automobili još uvijek rijetkost na ulicama.
Ipak, Kina je u najvećoj prednosti kada su u pitanju električni automobili. Kinezi ne samo da imaju više resursa i veće lokalno tržište s ekonomijom razmjera, već posjeduju veliki dio opskrbnog lanca oko proizvodnje baterija. Ta je prednost vidljiva kada se pogledaju njihovi najnoviji električni automobili i njihove cijene.
Tako se konkurentnost kineskih električnih automobila vidi u njihovim niskim cijenama. Prema podacima JATO-a, prosječna maloprodajna cijena kineskog električnog automobila u Europi tijekom siječnja bila je 30% niža od prosjeka europskih konkurenata, točnije europski automobil je bio skuplji za 20.200 eura.
Važno je napomenuti da, osim gore navedenih razloga niskih cijena, kineski proizvođači automobila mogli bi imati koristi od državne potpore koje nisu dostupne njihovim europskim i američkim konkurentima. No i Europa priprema odgovor u vidu načina oporezivanja, ali i kroz jačanje lokalne proizvodnje.
Na kraju će kineski proizvođači automobila morati lokalizirati dio svoje proizvodnje na tržišta na kojima žele i dalje prodavati. To je nešto što su Japanci i Korejci već učinili kako bi osigurali konkurentnost.
