Jerko Kovač, ili Jerry Kovach na molitvi kraj Gospina kipa u Međugorju. I ništa ovdje nije čudno osim to da vjernik, Posušak, Jerko ima čak 101 godinu. Nikoga nije ni iznenadio njegov dolazak budući da još izgleda veoma vitalno. Iako je skupio 101 godinu i dan danas voli putovati. Iako živi u Dubrovniku često ode u Zagreb, rodno Posušje, a ovoga puta stigao je u marijansko svetište u Međugorju. A mnogi mu, voli to reći, kažu da izgleda kao da ima 75 godina, što ga dodatno veseli i daje novu snagu za putovanja.Ovaj čovjek koji je ušao u drugo stoljeće života hercegovački je Hrvat koji je drugi put posjetio svetište Kraljice mira u Međugorju.
Skrušena molitva
Prvi put je to bilo prve godine ukazanja kada su u Međugorju zapisivane registracije od tadašnjih državnih vlasti i kada vjernici nisu bili dobrodošli, posebice na obližnja brda Podbrdo i Križevac. Jerko Kovač Hrvat je iz Posušja, čovjek burnog životopisa, ovih dana pohodio je opetovano Međugorje. Kratko se kraj Gospina kipa pomolio Gospi ne samo za sebe, već i prijatelje koji su to od njega tražili. Njegov ponovni dolazak u Međugorje iskoristili smo za razgovor za Večernjak.
Rodio se jedan mali kauboj, kako za sebe zna reći, u Posušju, u Hercegovini 13. ožujka 1913. Urar i zlatar je bio po zanimanju. Popravio je najviše satova na svijetu, negdje oko sto tisuća. Nastanjen je nekada bio na Beverly Hillsu, a danas je na Stradunu u Dubrovniku. Sa sedam godina policija ga je odvela u zatvor zbog ‘ćirilice’. U drugom svjetskom ratu spasio je 300 Židova i najvjerojatnije konkurira za priznanje “pravednika među narodima…, države Izrael”. Svoj životni put pun čudesne energije ispričao nam je gotovo u jednom dahu.
Na životni dug put krenuo je iz rodnog Posušja do 52 km udaljenog Mostara. U to vrijeme dječak, ponio je sa sobom šest uštipaka i malu kukuruznu pogaču. To je bili 1928. godine. Godinu dana kasnije otišao je u Sarajevo i proveo je tamo godinu dana. Potom odlazi u Dubrovnik, kod zlatara Josipa Krilića, i tu je ostao sedam godina. Onda nestašni Jerko odlazi na Sušak gdje je kupio i prvu radnju i postao kapitalist. Zaručio se s prelijepom Židovkom Martom iz Mađarske. Ona je bila ljepotica u Mađarskoj, a potječe iz aristokratske obitelji. Zaručili su se i vjenčali. Na Sušku je radio u zlatarnici Esada Mecene iz Zenice. Tada je u Opatiji upoznao svoju ženu Mađaricu Martu. Prelijepu Martu je zaprosio i vjenčali su se u katedrali u Budimpešti. Talijanske vlasti su ga protjerale iz Suška. Prešao je u Zagreb čim je čuo Titov govor u Zagrebu, odmah nakon rata, kad je kazao da se nitko u novoj državi ne može obogatiti, Jerko je otišao u Italiju i tamo proveo pet godina, a potom je s obitelji odselio u Ameriku. U Los Angelesu opetovano se obogatio zahvaljujući zlatu.
No, vratimo se njegovom ranom djetinjstvo. U Posušje za učitelja je došao Srbin iz Valjeva 1920, Jerko je bio u trećem razredu. Učitelj je u Posušje donio knjige na „ćirilici“ i „zapovijedio“ učenicima da njihovi roditelji dođu u školu i kupe knjige na ćirilici. Nije Jerkin otac Ante to htio jer je smatrao da njegov sin, kao i njegovi pradjedovi mora čitati knjige na latinici. Zbog toga se s učiteljem malo i „zakačio“. Došlo je i do malog incidenta, te su glede toga sedmogodišnji Jerko i njegov otac Ante morali u zatvor. Četvrti dan otac pobjegne, a onda su pustili i malog Jerku.
Tarikov djed
Zanimljivo, na Sušku je radio u urarskoj radnji Esada Mecana, djeda današnjeg glumca i televizijskog voditelja popularnog Tarika Filipovića, s kojim je glede toga jednom prilikom i razgovarao. “Supruga Esada Mecana nije bila oduševljena Sušakom i Esad odluči prodati radnju. Ponudi ju meni, a ja mu kažem kako nemam novca. Na to mi on kaže da preuzmem jedan njegov dug od šest tisuća dinara i da ga otplatim iz poslovanja. I tako sam prvi puta postao bogat čovjek. Živjeli smo na Sušaku. Često smo putovali na relaciji Sušak - Zagreb. Kroz naš stan na Sušaku prošlo je više od tri stotine Židova koji su htjeli ići za Italiju i dalje na zapad. Mi bismo ih nekako prošvercali kroz brojne talijanske kontrole. Postali smo sumnjivi Talijanima. Došli su 1942. godine.
Došla je zapovijed da za tri dana moramo napusti i kuću i radnju. Otišli smo u Zagreb. A odatle preko Italije u Ameriku. I u Americi sam bio od 1948. godine i do prošle godine otkada sam se preselio u Dubrovnik”, priča Jerko. Zanimljivo, u njegovu biznisu žene su veliki trgovci. “Zaboravi na muškarce. Ljepotice svijeta su navraćale u moju radnju i one su mi bile daleko najbolji kupci”, ističe Jerko koji voli posebice govoriti o lijepim ženama. Bio je izuzetno dobar urar. Ovih dana su se u medijima u Rijeci pojavili natpisi o misterioznom čovjeku koji je pomagao u spašavanju Židova. “Mislim da se tu radi o meni osobno. Bio sam u njihovu Veleposlanstvu u Zagrebu i izvijestio ih kako sam ja taj čovjek”, veli Jerko. Očekujem da me pozovu i da dam svoj bogati iskaz o toj temi. Zanimljivo, i danas igra golf. A onda nam je ispričao kako je bio u Svetoj Zemlji prošle godine u Izraelu i nosio križ. Kauboj iz Posušja zaprosio je najljepšu ženu iz Mađarske i uz to jako bogatu. Ni sam se tomu nije nadao. Po njemu, Hercegovina je najljepša na svijetu i to je sveto tlo. Voli otići na Blidinje i biti u Hajdučkoj kuhinji i igrati golf u Posušju. Vjernik je i, po njegovim riječima, Bog mu je puno pomogao u životu. “Sve sam u životu prepustio u ruke Božje i tako uspio”, kazao nam je na kraju mali hercegovački kauboj Jerko.
