Presuda Enesu Handžiću, pomoćniku zapovjednika za sigurnost 307. motorizirane brigade Armije Bosne i Hercegovine, koja je donesena u proljeće prošle godine nakon postizanja sporazuma o priznanju krivnje s državnim Tužiteljstvom, te presude Senadu Dautoviću, ratnom načelniku policije u Bugojnu, i Nisvetu Gasalu, zapovjedniku logora „Stadion“, koji su 22. studenoga prošle godine osuđeni na ukupno 19 godina zatvora, prema svemu sudeći, tek su uvod u procesuiranje onih koji su bili na čelu udruženog zločinačkog plana čiji je cilj bio od Hrvata očistiti Bugojno. Ovakvu kvalifikaciju ratnih događanja u Bugojnu dalo je Tužiteljstvo BiH, a Sud ju je prihvatio prilikom izricanja presude Dautoviću i Gasalu. Slavica Terzić, tužiteljica u ovom predmetu, u svojoj je završnoj riječi na suđenju Dautoviću i Gasalu jasno navela da je dnevnik Dževada Mlaće, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna, ključni dokaz da je u Bugojnu postojao i provodio se udružen zločinački plan.

„U dnevniku Dževada Mlaće zapisano je sve, on je ‘Sveto pismo’ ili ‘Kuran’ za sve što se događalo u Bugojnu“, naglasila je Terzić najavljujući nastavak istrage o ratnim događanjima u Bugojnu. A upravo bi najavljeni nastavak istrage, sasvim logično, trebao dovesti do Mlaće, ali i Selme Cikotića kojemu ovih dana ističe ministarski mandat. Hoće li Cikotić, ratni zapovjednik Operativne skupine Zapad Armije Bosne i Hercegovine, u čijoj je zoni odgovornosti bilo Bugojno, fotelju ministra obrane BiH zamijeniti optuženičkom klupom, u Tužiteljstvu BiH, radi istrage, nisu nam htjeli otkriti.

„Zasad vam ništa ne mogu kazati o eventualnim novim optužnicama za Bugojno“, izjavio je za naš list Boris Grubešić, glasnogovornik Tužiteljstva Bosne i Hercegovine. Šutnja Tužiteljstva sasvim je opravdana i jedini joj je cilj završiti započeto, a sasvim je logično da će nastavak istrage pred lice pravde izvesti upravo Mlaću i Cikotića. Obojicu je na ovaj ili onaj način cijelo vrijeme štitio bošnjački politički vrh. Za naš list to je potvrdio Enes Sijamija, u ratu desna ruka Enesa Handžića. „Alija Izetbegović znao je sve, svaki korak koji se u ratu poduzimao u Bugojnu“, kazao je Sijamija ekskluzivno za naš list. Njega se, inače, kao vrlo nezgodnog svjedoka ratnih događaja u Bugojnu nekoliko puta pokušalo likvidirati te je utočište pronašao u Austriji.

Sijamija je voljan svjedočiti pred Sudom BiH o ratnim događajima u Bugojnu, o čemu je i pisao tužiteljici Terzić. No, čini kako se mozaik odgovornosti za zločine i progon 14 tisuća Hrvata iz Bugojna složio i bez Sijamijina iskaza. Nastavi li Tužiteljstvo BiH ranijih godina započet posao, sa sigurnošću se može kazati da su Mlaćo i Cikotić korak do optuženičke klupe, a kada će na nju sjesti, pitanje je dana. Selmo Cikotić bit će drugi ministar koji je fotelju zamijenio zatvorom.

I Enes Handžić prije procesuiranja za ratne zločine nad Hrvatima Bugojna odradio je mandat ministra unutarnjih poslova u Srednjobosanskoj županiji, i to baš u vrijeme kada je počinjena većina ubojstava nad hrvatskim povratnicima i policajcima u Travniku, dakle neposredno nakon rata. Ma kako jaku potporu bošnjačkog političkog vrha imali i Mlaćo i Cikotić, dokazi Tužiteljstva BiH, čini se, ipak su jači. Tomu se nadaju i hrvatski stradalnici Bugojna jer bez izvođenja Mlaće i Cikotića pred lice pravde i pronalaska tijela 19 nasilno odvedenih hrvatskih logoraša, ništa dosad urađeno na procesuiranju zločina nad Hrvatima Bugojna neće imati puno smisla. Završiti započeto jedino je što od pravosuđa BiH očekuju žrtve i obitelji žrtava udruženog zločinačkog plana na čijem čelu su bili upravo Dževad Mlaćo i Selmo Cikotić.