Djela Bele Čikoša Sesije (Osijek, 1864.– Zagreb, 1931.) predstavljaju se od 17. siječnja u zagrebačkome Umjetničkom paviljonu kroz kritičku retrospektivu autora izložbe, akademika i povjesničara umjetnosti Tonka Maroevića. Izložit će više od 150 radova iz svih Čikoševih stvaralačkih razdoblja koja su posuđena iz hrvatskih muzeja i galerija te privatnih zbirki, a izložit će se i slike iz Zlatne dvorane i palače u Opatičkoj 10 na zagrebačkom Gornjem gradu te znatan broj radova koje će javnost premijerno moći vidjeti. Sesija je svoje umjetničko formiranje ostvario u Beču i Münchenu, s važnom godinom boravka u Italiji, te je na taj način uspješno primijenio tekovine razne akademske tradicije. No, na prijelazu stoljeća mijenja svoj izraz u smjeru secesijske stilizacije, odnosno naglašene simbolističke spiritualnosti postigavši rezultate koji ga promiču u najvećeg simbolista među domaćim slikarima. Iako je na umjetničkom planu otvarao putove autonomnijih, modernijih tendencija, bio je i jedan od osnivača sustavne likovne nastave iz koje se razvila zagrebačka Akademija likovnih umjetnosti. Njegova umjetnost predstavlja bitan doprinos europeizaciji hrvatske kulture. Opus sačuvanih djela vrlo je raznolik, a ključna su mu djela mitoloških, literarnih i religioznih nadahnuća. Na Hrvatskom salonu 1898., kojim je i otvoren Umjetnički paviljon, Sesija je uz Vlahu Bukovca bio zastupljen s najviše djela. Dijelom je pretrpio utjecaj Bukovčeva umijeća, Čikoš je neposrednije slijedio vlastitu imaginaciju i svoje duhovne preferencije.

Izložba traje do 4. ožujka.

Preuzeto sa www.vecernji.hr