Očišćena nekropola odudara od internetske slike sa stranicama zaklade “Ruđer Bošković - Donja Hercegovina”, razmišljamo dok koračamo za Vinkom Šutalom iz Boljuna koji se može nazvati posljednjim čuvarom boljunskih stećaka. “To je grob vojvode Vlatka”, veli Vinko s očitim poštovanjem prema čovjeku čiji bi posmrtni ostaci trebali ležati ispod masivne kamene ploče, a onda okrećući se prema smjeru iz kojeg smo došli, dodaje: “A ono njegove žene”. “Vojvode Vlatka Vukovića, koji je sudjelovao u bici na Kosovu”, pitamo provjeravajući mislimo li na istog čovjeka? “Ja, njegov”, potvrđuje Vinko dodavši da je to čuo od svojih starih. Za tvrdnju barem za sada, pouzdanih podataka nema. Ako grob kroz minula stoljeća nije pljačkan, mogli bi možda, pomoći arheolozi. Zagledamo masivni kameni križ, čija je lijeva strana oštećena. Oštećen je i jedan od kutova nadgrobne kamene ploče. S obzirom na križ, natpis i oveći stećak, očito se radilo o nekom srednjovjekovnom velikašu, moguće i samom vojvodi, stvarnom ocu današnje Hercegovine. Dok znatiželjno razgledamo, na umu nam misao kako je problem Balkana u “višku povijesti”, proizvoljna konstatacija. Sintagma, kažu, potječe iz Churchillovih ratnih sjećanja u kojima se govori o ‘višku povijesti na Balkanu’. Gospodar Huma, osnivač plemićke obitelji Vuković, sin Vuka Kosače, jedan od rodonačelnika vladarske obitelji Kosača koja je vladala južnim krajevima kraljevine Bosne, prvenstveno Humom i Zahumljem, današnjom Hercegovinom, vojvoda Vlatko Vuković je 27. kolovoza u boju kod Bileće hametice porazio Osmanlije i izbacio ih iz svoje oblasti. Zanimljivo, osmansku silu od 18.000 vojnika predvodio je paša Lala Šahin, koji je u bici na rijeci Marici 1371. teško porazio srpsku vojsku braće Mrnjavčevića, Petrašina i Vukašina i tako prodro na Balkan. Podaci o razmjerima bitke kod Bileće, mogu se iščitati i u dubrovačkim arhivima kroz pristizanje katoličkog življa s područja na kojem se bitka vodila. Vodio je vojvoda Vlatko mnoge bitke, uz ostale i lijevo krilo u bici s Osmanlijama na Kosovu polju, na desnom je bio Vuk Branković, u sredini car Lazar. Vojvoda Vlatko koji je na Kosovo krenuo naoružan jednim topom, darom Dubrovčana, s Kosova se vratio bez većih gubitaka, pa je kralj Tvrtko po Europi razglasio vijest o velikoj kršćanskoj pobjedi. Stojeći pred grobnim humkom, prema predaji, vojvode Vlatka, dolazimo do posve suprotnog zaključka - problem Balkana nije u višku nego u manjku povijesti! Polako to shvaćaju i Hercegovci, pa se uz čišćenje, grob vojvode Vlatka našao na prigodnoj marki HT-a Mostar. Za kraj, na križu piše: “A se leži dobri junak i čoek Vlatko Vuković – piše Semorad”.

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora