Jedna stvar je Milivoja Gagru sudbinski povezala s Mostarom. Roditelji su ga, kako ističe u intervjuu za Večernji list, krstili u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru iako su pripadali franjevačkoj župi u Blagaju, dok su brat i sestre krštene u toj župi. Dio mladosti proveo je u naselju Cernici u Mostaru kod rodbine Barišića, popularnom Gurmanu, gdje se često mogao viđati i prijeratni dužnosnik Džemal Bijedić. No, Milivoj Gagro obilježio je jedno od najtežih razdoblja za Mostar. Postao je gradonačelnik nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine kao kandidat HDZ-a BiH. Smijenjen je na samome početku rata u svibnju 1992. godine. Prvi put nakon niza godina govori za Večernjak o turbulentnim životnim i profesionalnim danima.
Kako ste danas, kako živite, što radite u mirovini...?
(Smijeh) Nosim se sa svojim problemima. Ne smijem se hvaliti, ali ni žaliti. To je zapravo pozicija u kojoj sam se našao nakon smirenog razdoblja kada sam završio svoj radni vijek. Onda su počeli drugi problemi, sa zdravljem, što je najveća poteškoća s kojom se čovjek može u životu susresti.
Kada odvrtimo film više od 25 godina unazad, kako ste doživljavali to tranzicijsko razdoblje, prijelaz iz komunizma u višestranačje, osnivanje HDZ-a?
Nije to došlo odjednom. Zapravo, i Savez komunista je osjećao da se stvari mijenjaju, ali nije uvažavao postojeće stanje. Sve je bilo turbulentno i stalno smo se suočavali s novinama koje su nosile neizvjesnost. A najveća je bila hoće li se sve razviti na demokratski način i hoće li doći do prijelaza s komunizma, socijalizma i svih 'izama' na miran način. Mostar je bio višenacionalna sredina i HDZ se, kao snaga koje se već manifestirala u Hrvatskoj, prelio vrlo brzo na ovo područje.
Kako ste došli na mjesto gradonačelnika Mostara?!
Na inicijativu dr. Vjeke Barišića i tadašnjeg predsjednika HDZ-a Josipa Muselimovića prihvatio sam tu nezahvalnu poziciju. Bio sam u zabludi da će te demokratske promjene zaživljavati na demokratski način. Radeći u Zavodu za urbanizam i planiranje, 20 godina sam intenzivno živio s ovim gradom, pratio ga u njegovu razvoju i znao sve te lijepe i loše strane života grada. Mislio sam da će razdoblje političkih promjena neminovno dovesti do promjene organizacije i života grada. Zato sam prihvatio taj poziv da se borim za još ljepši i dostojanstveniji grad.
Ostatak čitajte u današnjem tiskanom izdanju Večernjeg lista...
