Svojom pobjedničkom pjesmom na Euroviziji 1990. “Insieme”, neslužbenom himnom Europe, kao i jednom od najpoznatijih skladbi “Lasciatemi cantare” na Večernjakovu pečatu je nastupio jedan od najpoznatijih talijanskih glazbenika, velika zvijezda Toto Cotugno. Dobitnik je i posebnog Večernjakova pečata za Osobu godine u Europi. Toto Cotugno je dugogodišnji simbol ujedinjene Europe. Glazbenik je čije su pjesme i danas europske poruke. Jedinstveni promicatelj europskih vrijednosti i zajedništva. Dan nakon manifestacije razgovarali smo s njim o nastupu na Večernjakovu pečatu, prvom posjetu Hercegovini, ulasku BiH u Europsku uniju.
• Toto, prvi put ste u Mostaru i Hercegovini. Vaši prvi dojmovi?
- Još sam umoran od naporna puta. Putovao sam kroz Hrvatsku prvi put poslije dugo godina. Izgradilo se dosta toga, mislim na autocestu. Još jedan dokaz o povezanosti s Europom. A Mostar? Otišao sam do Starog grada i posjetio Stari most. Veličanstvena građevina koja pokazuje umjetnost prošloga vremena. Znam da je most ponovno sagrađen, ali je zaista prelijep, kao i grad koji sam uspio malo obići. Primjećujem živost na ulicama, pogotovo oko prekrasnog parka preko puta (Kosača). Ljudi su susretljivi, ljubazni... Hrana je vrhunska. Bio sam u malom restoranu koji izgleda kao talijanska trattoria, ali nema nikakve razlike između hrane koju sam tu jeo i hrane u našim luksuznim restoranima. Zaista vrhunska kuhinja...
• Tijekom boravka posjetili ste i druga mjesta u Hercegovini?
- Da, otišao sam jedan dan do Međugorja. To mi je bila jedna od želja i možda i prevaga kada sam odlučio doći u Mostar. Fantastičan osjećaj. Biti u mjestu u kojemu toliki ljudi pronalaze ili obnavljaju svoju vjeru je neopisiv osjećaj. Primila me je i vidjelica Vicka, s čijom sam obitelji proveo nezaboravne trenutke. Vicka mi je poručila da se otvorim Bogu. Opisala mi je kako provodi svoje vrijeme s Gospom. Poslije toga smo posjetili jedno sirotište (Centar Ivana Pavla II.). Bio sam zaista dirnut dočekom sestara i djece koji su mi otpjevali pjesmu (“Došli smo ti Majko draga”). Koliko ljubavi i brige ti ljudi posvećuju tim mališanima koji su se, ne svojom krivnjom, našli na tom mjestu. To ću dugo pamtiti. To su zaista Gospina djeca. Tko zna što bi bilo s njima da nije Gospe. Zato poručujem svima da ovoj i sličnoj djeci pomažu u skladu s njihovim mogućnostima, a posebno zajednici u cjelini. Bio sam u Međugorju u crkvi i kod raspetog Isusa. Vidio sam dosta ljudi, neki su me i prepoznali. Razgovarao sam s ljudima, svećenicima. Pomolio se za sebe i svoju obitelj. Ovdje ću se sigurno vratiti, volio bih ostati više vremena u molitvi i meditaciji. Vidio sam i jedan fascinantan krajolik, kanjon kroz koji protječe rijeka (dolina Neretve). Ovdje je zaista prelijepo, podsjeća me na Kalabriju i Siciliju.
• Odazvali ste se pozivu Večernjeg lista na Večernjakov pečat. Kako ste pristali doći, ipak ste se uputili u “avanturu u nepoznato”?
- Pa ne bih baš rekao nepoznato. Kada mi je menadžer Danilo prenio da sam dobio poziv iz Mostara, prvo sam se zapitao gdje je to. Pa sam tražio dodatne informacije tko organizira, zbog čega tražite mene, kakva je manifestacija u pitanju. Dobio sam dosta pozitivnih informacija od našeg Veleposlanstva u Sarajevu. Zatim je Danilo stupio u kontakt s Goranom i ostalo vam je poznato. Potpisali smo ugovor i nisam se pokajao. Vidio sam jedan lijepi grad, posjetio Međugorje, pomolio se Gospi. Bilo mi je zaista lijepo u Hercegovini. Već sam rekao, vratit ću se, barem se nadam.
• Što mislite o Pečatu? Kako ste doživjeli da ste baš Vi izabrani za Osobu godine u Europi?
- Čuo sam dosta pozitivnih poruka tijekom nastupa. Bio u društvu predsjednika Hrvatske i članova Predsjedništva BiH, premijera... Čuo sam i pozdrav Billa Clintona, bivšeg Predsjednika SAD-a. Biti u takvom društvu je čast, a biti izabran za Osobu godine daje još veći motiv. Svaka čast, skupiti toliko vama bitnih ljudi na jednom mjestu, zaista je veličanstven uspjeh. Kada sam pisao pjesmu “Insieme”, nisam ni slutio da će imati ovoliki odjek i da će jednoga dana postati neslužbena himna Europske unije. To je veliki poticaj mome radu. Ponosan sam, a vjerojatno ću biti i više kada se dojmovi slegnu i pregledam snimku nastupa i same ceremonije. Bilo je prekrasno. Ovaj nastup i pjesmu posvećujem vašem što skorijem ulasku u EU.
• Tijekom manifestacije oduševili ste svojim šarmom i nastupom. Kako je bilo nastupiti u nepoznatom okruženju, s nepozantim orkestrom, zborom, pred publikom? Jeste li imali posebnih želja pred nastup?
- Sve je odisalo profesionalizmom. Orkestar i posebno zbor, bili su fantastični. Momci i djevojke iz zbora imaju anđeoske glasove. Svaka čast. Posebnih želja nisam imao. Odnosno, jesam. Tražio sam klavir na pozornici kako bih otpjevao svoju prvu pjesmu koju sam napisao - “Afriku”. S tom pjesmom sam kao autor ušao na top-liste, a malo ljudi zna, pretpostavljam da vi ne znate, da sam je ja napisao. Drago mi je da sam imao prigodu i publiku u Mostaru upoznati s njom. Publika je bila sjajna.
• Kako ste zadovoljni smještajem i gostoprimstvom?
- Hotel je vrhunski, kakvog se ni Milano gdje živim ne bi postidio. Za hranu sam već rekao. Fantastična, posebno u malom restoranu gdje sam boravio dvije večeri. Osjećao sam se kao kod kuće. Svima zahvaljujem na susretljivosti i ljubaznosti, posebno Goranu, te ljudima iz Večernjeg lista. Drago mi je što sam došao i nastupio i nadam se ponovnom dolasku u Hercegovinu. Možda i koncertu.
• Za kraj, Toto, Vaša poruka nama koji ostajemo i iščekujemo ulazak u EU.
- Ustrajte na tome putu. Put je dug i pun trnja, ali vrijedi biti dio ove zajednice. Kao što sam vam i rekao tijekom nastupa, mi vam pružamo ruku i očekujem vas ne u Europi, tu ste uvijek bili, već u Europskoj uniji. Ostavio sam na svome Facebook profilu fotografije i komentar svoga boravka. Nadam se da će se i moji fanovi zainteresirati, te i sami posjetiti vašu prekrasnu zemlju. Ovdje žive divni ljudi.

Prevaranti imaju novu metodu varanja: “Odmah sam shvatila da je nešto čudno”