Dvije i pol godine trebalo je vlastima BiH da prihvate zahtjeve Hrvatske da nastavi donirati isporuku građevnoga materijala za obnovu obiteljskih domova, izgradnju socijalnih projekata i infrastrukture kako bi se omogućio povratak prognanih Hrvata u BH i njihov normalan život u sredinama gdje su se vratili. Da su kojim slučajem bila u pitanju sredstva koja su trebala ići za bošnjačka ili srpska područja, svi njihovi političari bi zasigurno bili bučniji, kao i javnost kako bi se prihvatila toliko potrebna pomoć.
Umjesto normalnog odvijanja prosljeđivanja donacija iz Hrvatske, uvedene su carinske mjere kojima je očito bio cilj otežati povratak Hrvata. Tek je sadašnja garnitura u Vijeću ministara uspjela promijeniti ovaj odnos. No, čak i da ovakva višegodišnja blokada nema političku pozadinu, nije nikakvo iznenađenje za vlasti BiH i njezine političare. Čak četiri godine traju razna usuglašavanja oko primjene odluke Suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju ‘Sejdić - Finci’, nije provedeno čak devet odluka Ustavnoga suda, nisu ispoštovane međunarodne obveze u pravcu pristupanja EU.
I to traje godinama. Više ne treba nikakvih dokaza da se političarima u BiH ni za čim ne žuri kada je u pitanju opći interes. Oni su svoj naplatili, a možda se drže i one narodne ‘Tko žuri, vrat slomi’.
