Iako je prvi put na Mediteran Film Festivalu, Hrvoje Horvat, glazbeni kritičar i autor, govori kako mu ovaj festival nije stran te da je njegov značaj i kvaliteta najveća prednost ove sredine.
Kao član ovogodišnjeg žirija u kategoriji kratkometražnog dokumentarca, govori o svojoj fascinaciji idejama i realizacijom filmova u programu i svojoj prvoj ljubavi glazbi.
Član ste žirija ovogodišnjeg MFF-a u konkurenciji kratkih filmova. Jeste li imali priliku pogledati sve filmove i kako biste ocijenili ovogodišnji program u i izvan konkurencije?
- Nažalost, nisam još uspio pogledati sve filmove, ali ovi koje jesam izuzetno su vrijedna djela. Ne bih sad još nikog izdvajao jer ne bi bilo fer prema ovima koje nisam vidio, a i član sam jednog od žirija, ali kvaliteta filmova govori mi da je selektor imao puno posla i težak zadatak odabrati dvadesetak filmova od, čini mi se, nekoliko stotina pristiglih. Neke ideje i realizacija istih u nekoliko filmova su rezultirali izvanserijskim domašajima, ima zaista fascinantnih radova. Odlično je da u svijetu znaju za MFF i da je autorima i producentima stalo da im se filmovi prikažu na ovom festivalu.
Ovo je prvi put da ste na MFF, no, vjerujem, kako ste ranije čuli za ovaj festival?
- Naravno da sam čuo i čast mi je da sam ove godine prisutan. Prvo, već sam ranije preko glazbene strane kojom se bavim čuo da je Široki Brijeg izuzetno aktivna sredina, a ako dodamo i uspjeh MFF-a, pokazuje se da su napori organizatora u ovih 15 godina festivala itekako imali smisla. Ideja festivala i realizacija su još zanimljiviji zato što se događaju izvan uobičajenih središta zbivanja, obično glavnih gradova. Danas je upravo to prednost, koristiti lokalne posebnosti koje skupa sa znanjem i radom ljudi na ovom festivalu daju daleko zanimljiviju i kvalitetnijom ponudu ne samo filmova, nego i ukupnog druženja ljudi. Svi mi jedva čekamo otkriti nešto novo i drugačije i doći negdje gdje možemo naučiti i vidjeti nešto posebno. Upravo je to, uz značaj festivala i kvalitetne filmove, najveća prednost Širokog Brijega i MFF-a.
Glazbeni ste kritičar, autor brojnih knjiga o svjetskim i domaćim glazbenicima, ali i umjetnički direktor festivala Rock Off koji je usmjeren na mlade talente i autore. Kako biste opisali trenutačno glazbenu scenu u RH i regiji?
- Ima puno talentiranih mladih autora i glazbenika, ali je problem u tome što je danas daleko teže zainteresirati medije, publiku i kupce ploča nego prije. Upravo zbog toga pokrenuli smo festival kako bi bio platforma s kojom glazbenici koji nemaju više od tri objavljena albuma, ali su mnogi već poznati javnosti, mogu zainteresirati medije i radijske postaje.
Koji je, po vama, najbolji glazbenik svih vremena na našem prostoru?
- Teško je odgovoriti na to pitanje, ali u ovom trenutku pada mi na pamet ime Arsena Dedića, ne samo zbog nedavnih događaja i njegova odlaska. Arsen je definitivno jedinstvena pojava ne samo kod nas, nego i šire, itekako su ga znali u Italiji i Francuskoj gdje je dobio i mnoge nagrade i zasigurno jedan od najtalentiranijih i najcjenjenijih glazbenika i pjesnika koje smo uopće imali.
Autor ste knjiga o Rolling Stonesima, Prljavom kazalištu, dotaknuli ste se Animatora, sa svjetske scene imamo i Marleya, Amy Winehouse, nezaobilaznog Springsteena..., no možda ste najpoznatiji po svom bestseleru "Fantom slobode" koji je podigao dosta prašine. Spominjale su se i neke tužbe?
- "Fantom slobode" je do danas ostala najprodavanija glazbena biografija kod nas. Izuzetno sam ponosan na tu knjigu koja je prilično trezveno i smireno s dosta detalja objasnila neke stvari u vezi Štulića i Azre čiji dio opusa smatram najboljim što je domaća rock scena dala. Problem sa Štulićem je što se jednostavno promijenio i od jednog trenutka više nije funkcionirao racionalno, na što, dakako, ima potpuno pravo. Čini mi se da nije bila riječ o tužbi nego njegovoj negativnoj reakciji na knjigu u kojoj postoje i ozbiljne kritike na dio njegova rada, na što je isto imao potpuno pravo. Uglavnom, i danas stojim kod svega što sam u njoj napisao.
Preporuka za neki glazbeni dokumentarac?
- Izuzetno mi se svidio novi film „Paco de Lucia: A Journey" o lani preminulom gitaristu. Iako nisam poklonik njegove glazbe, u filmu toliko pametno, provokativno i artikulirano priča o svom životu, glazbi i društvu da sam otkrio osobu kakvu nisam očekivao. Izuzetan čovjek.
Prošle godine smo imali priliku premijerno na MFF-u vidjeti dokumentarac o Bijelom dugmetu. Kako ga ocjenjujete?
- Odličan film, pisao sam među prvima o njemu u magazinu 'Rolling Stone', radi se o filmu koji nije slučajno pozivan na sve važne festivale u regiji i dobio glavnu nagradu na DORF-u. Izuzetno dobro ispričana dramatična i vrlo kompleksna priča o životu i smrti Ipeta Ivandića, s odličnim dokumentarnim materijalima i novim intervjuima. Takve filmove i teme jako je teško napraviti, pogotovo zbog osjetljive priče. Što je najvažnije, film se izuzetno sviđao i publici i kritičarima, što je također teško postići.
Sadašnji projekt?
Nažalost, uvijek se bavim s pet stvari odjednom, ali nakon MFF-a 10. rujna počinje i naš Karlovačko RockOff festival, plus radim na biografiji jednog od najpoznatijih domaćih glazbenika.
