Za sebe kaže da je ponosna majka sina Ivana i baka troje unučadi. I naglašava da je ponosna udovica Domovinskog rata jer je njezin suprug Vinko Ljubičić svoj život dao nam svima bude bolje.
– Vjenčali smo se iz velike ljubavi 1981. godine, nakon dvije godine veze. Vinko je radio u sarajevskom Igmanu i kao tesar zbog posla proputovao svijet. Nakon četiri godine braka rodio nam se sin. Poslije smo dobili kćer Ivanu. Umrla je kad joj je bilo samo osam mjeseci – priča Borka Ljubičić koja je sa suprugom do rata živjela u Bosni i Hercegovini.
– Čim se zaratilo, Vinko se priključio jajačkoj bojni. Ranjen je u obrani Jajca. Došli smo zatim u Šumetlicu kod Nove Gradiške gdje smo kasnije kupili i kuću. Čim se oporavio, Vinko je otišao u rat, najprije je bio u 121. brigadi, zatim izviđač u 80. samostalnoj bojni. Namjeravali smo, kad rat završi, otvoriti kafić, normalno živjeti. Ali Bljesak je prekinuo naše planove i zaustavio 14 godina skladnog braka. Sve se srušilo – kaže Borka Ljubičić. Njezin suprug ubijen je u Novoj Varoši, u izravnoj borbi.
– Pokraj njega je ubijen i njegov bratić Nikola Ljubičić čija je supruga Elvira, s kojom se tek vjenčao, bila trudna tri mjeseca – govori Borka Ljubičić koja je s Vinkom Ljubičićem imala, kaže, lijep život.
– Izgubila sam ga na samom kraju rata – s tugom u glasu priča udovica.
>> Specijalac iz Lučkog: Tko će u rat ako mi nećemo
Preuzeto sa www.vecernji.hr
