Od završetka rata u svoje domove vratilo se nešto više od 86 tisuća Hrvata, a u više od 20 općina nije zabilježen niti jedan hrvatski povratnik. Spomenute brojke odnose se na razdoblje do 2005., kada je zapravo proces povratka u BiH i zaustavljen, pa se ovi podaci iz evidencije Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH smatraju prilično aktualnim.

Alarmantni podaci

Neposredno prije rata u BiH je živjelo 760.852 Hrvata, što je predstavljalo 17,38 posto od ukupnog broja bh. stanovnika. Od tog broja 594.362 Hrvata (45,83%) imala su prebivalište u današnjoj Federaciji BiH, 144.238 (18,75%) u Republici Srpskoj, a 22.252 Hrvata, odnosno 35,42% živjelo je na teritoriju koji obuhvaća područje sadašnjeg Distrikta Brčko BiH. Hrvati su se tijekom rata uspjeli zadržati na prostorima skoro svih općina gdje su činili natpolovičnu većinu stanovništva. To su Grude, Posušje, Široki Brijeg, Dobretići, Čitluk, Domaljevac, Ljubuški, Usora, Neum, Tomislavgrad, Orašje, Livno, Kreševo, Prozor - Rama, Odžak, Žepče, Čapljina i Kiseljak. Međutim, u općinama gdje je apsolutni broj Hrvata bio najveći, dogodio se pravi demografski tsunami. Među 10 općina u FBiH s najvećim brojem hrvatskog stanovništva prije rata nalaze se i Travnik i Zenica, općine u kojima je broj Hrvata danas drastično manji. U ove dvije općine je do 1992. živjelo više od 46 tisuća Hrvata, što je znatno više u odnosu na današnji broj. Još je nepovoljnija situacija u RS-u, gdje je samo u dvije općine, Banjoj Luci i Derventi, prije rata živjelo više od 50 tisuća Hrvata. Kakva je danas situacija najbolje svjedoči podatak da se u Federaciji u svoje domove vratilo ukupno 72 tisuće Hrvata, a u RS-u nešto manje od 11 tisuća. U Distrikt Brčko vratilo se približno četiri tisuće Hrvata. Najveći broj hrvatskih povratnika u FBiH zabilježen je 1996. i 1997., odnosno odmah nakon rata. Tada se u svoje domove u ovom entitetu vratilo više od 24 tisuće Hrvata. U RS-u je povratak Hrvata vrhunac doživio 2002., kada se vratilo 2458 ljudi. S godinama je broj povratnika opadao, pa se već 2004. u cijelu BiH vratilo tek nešto više od tisuću Hrvata.

Fizički sukobi

Promatrano po općinama, u FBiH se najviše Hrvata vratilo u Bugojno, Travnik, Sarajevo, Vareš i Zenicu, a u RS-u u Banju Luku, Pelagićevo i B. Šamac. U više od 20 općina, uglavnom na istoku RS-a, nije zabilježen niti jedan hrvatski povratnik. Riječ je uglavnom o općinama gdje su Hrvati i prije rata bili sporadično zastupljeni, izuzev Berkovića i B. Novog, gdje je prije rata živjelo više od tisuću Hrvata. Na osnovi pokazatelja iz baze podataka o korisnicima pomoći u rekonstrukciji stambenih jedinica za potrebe povratka, od ukupno 98.684 obitelji kojima je pružena pomoć u rekonstrukciji objekata, 16.052 obitelji (16,27%), su hrvatske nacionalnosti. Taj podatak i ne zvuči tako loše ako se ima u vidu nacionalni sastav stanovništva 1991. No, statistika je često varljiva, pa tako i pomoć države povratku Hrvata dobiva novo svjetlo ako se zna da je neovisno istraživanje informativne Agencije USIA (United States Information Agency) pokazalo da je neposredne fizičke sukobe pretrpjelo 42% Hrvata, 15% Bošnjaka i 13% Srba. To znači da je i broj uništenih i oštećenih hrvatskih stambenih objekata znatno veći nego kod Bošnjaka i Srba, pa bi i pomoć za obnovu morala biti drukčije raspoređena, a ne prema posljednjem popisu stanovništva. Najviše hrvatskih stambenih jedinica obnovljeno je na prostoru SBŽ-a, 5602 objekta.

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora