Sporazum Čović-Ljubić zahtijeva ‘hrvatsku federalnu jedinicu’

Konačno poslije dugo, dugo vremena ideja koja je potekla najviše od gospodina Dragana Čovića izgleda da bi se mogla realizirati. Svi HDZ-ovci kao i pravaši bi se trebali udružiti i težiti u istom smjeru za ostvarenje hrvatskog identiteta na BiH prostorima. Federalna jedinica bila bi pravo ozračje pozitivne budućnosti Hrvata.

Domaljevac.com: Fra Petre, kako komentirate euforiju koju ovih dana možemo iščitati na stranicama Večernjeg lista i nekih internet portala, a tiče se navodno „spasonosne svehrvatske koalicije“ između HDZ-BiH i HDZ 1990 koja bi Hrvatima trebala donijeti mnogo dobra? Fra Petarr Jeleč: Od tog navodnog „svehrvatskog jedinstva“ nema ništa jer ono ponajprije nije postavljeno na zdravim temeljima niti se povela ozbiljna rasprava na čemu bi se ono trebalo zasnivati. To je zapravo čista raspodjela fotelja (nacionalni interesi u koje se zaklinju akteri ove priče zadnja su im rupa na svirali), a oni koji smatraju kako će se tim sporazumom stvoriti neki treći entitet u velikoj su zabludi. Božo Ljubić, za kojega sam jednom davno rekao kako nema kapacitet da vodi jednu ozbiljnu stranku, definitivno je kapitulirao pred Draganom Čovićem i javno eutanazirao HDZ 1990, koji se od ovoga njegova katastrofalnog poteza nikada više neće oporaviti. Ovaj potez Ljubićeva davanja legitimiteta Draganu Čoviću i njegovoj štetnoj politici jedan je od najvećih promašaja koje je dosad napravio u svojoj ne tako kratkoj i ne tako slavnoj političkoj karijeri. Uz poneke svijetle trenutke ove stranke, pokazalo se na kraju kako je HDZ 1990 (sam naziv stranke uvijek sam smatrao promašenim, ali to je ovdje najmanji problem) nastao ne iz nekih velikih političkih i ideoloških razlika ili zbog nužnog distanciranja od negativnog nasljeđa HDZ-a, nego zbog pukih političkih interesa uvelike dirigiranih iz zagrebačke središnjice HDZ-a kao i zbog osobne netrpeljivosti između dvojice lidera HDZ-a. Iz tog razloga osobno nisam vjerovao ni Martinu Ragužu ni njegovom navodnom zaokretu u nekim političkim pitanjima na nedavnim izborima, što se jasno pokazalo na samom potpisivanju „povijesnog sporazuma“ između dva HDZ-a gdje je ozarenom Čoviću s njegove desne strane sekundirao bjegunac od hrvatskog pravosuđa i pronevjeritelj proračunskih sredstava Niko Lozančić, a Ljubiću je s lijeve strane stajao Martin Raguž koji se u svojoj predizbornoj kampanji zalagao za jednu „drugačiju hrvatsku politiku“ u Bosni i Hercegovini. Sada se zorno pokazala sva ta „drugačijost“, i Raguževa je moralna obveza bila da, ukoliko želi ostati dosljedan svojim stavovima, uskrati podršku ovakvom suicidalnom potezu svoga stranačkog šefa. I ovo je pokazatelj kako Hrvati uopće nemaju političara sposobnog da autentično, dosljedno i hrabro brani svoja politička načela, pa makar ga to koštalo i gubitka vlasti. HDZ 1990 je nasjeo na jeftinu Večernjakovu kampanju kako bi ta stranka i HSP BiH bili izdajice hrvatskog naroda ukoliko bi išli u vlast bez HDZ BiH, a nije se naravno problematizirao obrnuti slučaj. S druge strane HDZ 1990 je kroz ovo vrijeme propustio priliku za profiliranje u istinsku i autentičnu opoziciju HDZ-u BiH, te se zbog svoje kompromiserske i foteljaške politike potpuno kompromitirao.

Opet se kao iu protekli 20-et god postavlja isto pitanje kao iu slucaju Herceg-Bosne teritorijalnost federalne jedinice i ono najvažnije sto je sa Hrvatima van te teritorijalne jedinice hoce li kao i u Hertceg-bosni biti preousteni na milost i nemilost Srbima i Muslimanima Bitno je u svemu ovome da kod nas Hrvata opet nema politicke konkurencije oni ce podijelit fotelje izmedju sebe a mi i dalje gladovati umjesto da sa ostalim narodima gradimo boljitak za sve napacene stanovnike ove zemlje