Ujedinila se proteklog vikenda čitava regija u tuzi za velikim umjetnikom Đorđem Balaševićem koji je danas u najužem krugu obitelji ispraćen na posljednji počinak u svom rodnom Novom Sadu. Gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević proglasio je taj dan, 21. veljače, danom žalosti. Balašević je pokopan uz tamburaše koji su njegovo tijelo iz kapele ispratili s pjesmom “Aco braco”, a zatim su nastavili i sa “Malom riđom”, dok su na samom grobnom mjestu odsvirali “Oliveru”, pjesmu povećenu njegovoj supruzi Oliveri. Vijest o Balaševićevu iznenadnom odlasku u 68. godini života shrvala je mnoge, a koliko je obožavan na prostoru bivše Jugoslavije potvrđuje i činjenica da se i tri dana nakon njegove smrti obožavatelji i dalje spontano okupljaju, pale svijeće i ostavljaju oproštajne poruke na ulicama i trgovima u Zagrebu, Splitu, Puli, Osijeku, Sarajevu..., a ponajviše ispred njegove kuće u Ulici Jovana Cvijića u Novom Sadu. Balašević je uvijek bio pun životne radosti te ga nisu pokolebali ni zdravstveni problemi. Optimizam nije gubio ni nakon srčanog udara koji je doživio krajem 2019. godine. - Rekli su mi da ću moći trčati, no ja ne vjerujem u to. Nemojte me pitati jesam li dobro, jer neću više nikad biti dobro zato što imam 100 godina. No nadam se da ću moći nastaviti tamo gdje smo stali i da još neko vrijeme neću dobiti ulicu u Novom Sadu - kazao je tada Đole dodajući u šali kako je 'dobra vijest što nije umro iz prve'.
Borba za život
Godinu i dva mjeseca poslije snašle su ga nove nevolje. Zbog upale pluća, ali i zaraze koronavirusom, završio je u Infektivnoj klinici u Beogradu. Iako se činilo da mu stanje ide nabolje, nakon tri dana iznenada mu se pogoršalo, Đole je završio na respiratoru, srce mu je počelo otkazivati, a više od dva sata liječnici su ga pokušavali vratiti u život. Ugradili su mu pacemaker, radili elektrošokove, davali adrenalin, no bezuspješno. Ravna linija nije 'oživjela'. Unatoč svim liječničkim naporima, njegovo tijelo nije izdržalo, a nakon što su shvatili da mu nema spasa doktori su plakali još satima . Dan nakon smrti na prozoru njegove obiteljske kuće stajala je sjetna Balaševićeva supruga Olivera promatrajući horde shrvanih obožavatelja koji cijelo vrijeme pristižu kako bi odali počast voljenom glazbeniku. - Đole vam je svoje dane posljednjih nekoliko godina provodio u kući. Tu je najviše volio provoditi vrijeme, piti kavu i družiti se s obitelji i prijateljima - kazala je tek kratko Olivera koja je s Balaševićem provela više od četiri desetljeća života. Supruga mu je bila najveća podrška, ali i inspiracija za brojne stihove. O njihovoj ljubavi dosta se pisalo, on je stvarao za nju, a ona ga je obožavala do posljednjeg daha. Bili su jedan od najstabilnijih parova na sceni, a u braku su bili od 1981. godine. Njihova priča počela je krajem sedamdesetih u Novom Sadu. Olivera je još bila studentica, a Đorđe je već snimio neke albume.
Olivera je bila i jugoslavenska reprezentativka u gimnastici, no zatrudnjela je pa nije mogla otići na Olimpijske igre u Moskvi 1980. godine. Zaljubljeni Đorđe već joj je u početku počeo pisati pjesme, a među prvima koje je napisao bila je 'Provincijalka' u kojoj Balašević i opisuje kako se zaljubio u djevojku iz Zrenjanina. Jednom prilikom je na službenoj stranici Đorđa Balaševića objavljeno kako je izgledalo njihovo vjenčanje. Naime, par je kasnio na vlastito vjenčanje, a tada su već imali kćer Jovanu. Olivera je htjela nositi bijelu vjenčanicu jer je htjela da njezina kći, jednog dana kad odraste, ima lijepe fotografije s vjenčanja svojih roditelja. Međutim, Đorđe nije pratio njezin modni stil i na vjenčanje je došao u tenisicama i trapericama. Kumove su na svadbu doveli na prevaru, rekavši im kako ih trebaju zbog snimanja neke emisije. Olivera priznaje da je imala tremu, a Balašević je, u svom stilu, cijelo vrijeme pričao viceve. Kasnije je često govorio da mu je život dobio smisao tek kad je nju upoznao, a od prvog susreta nikada nisu bili odvojeni dulje od dva dana. Nakon što su u prosincu 1980. godine dobili kćer Jovanu, ubrzo im se rodila i druga kći Jelena, a sredinom 1990.-ih dobili su i sina Aleksu. Sve lijepe trenutke u životu, ali i sve velike bitke, vodili su zajedno. Jedan od najtežih udaraca život im je zadao krajem 1999. godine kada je njihova srednja kći Jelena, od milja zvana Beba, nakon teške prometne nesreće ostala nepokretna. - Bila sam na odjelu intenzivne njege u Novom Sadu. Vratna kralježnica mi je stradala u prometnoj nesreći i ležala sam nepokretna, bez osjećaja u čitavom tijelu - rekla je tada Beba i otkrila kako su joj tada ponajviše pomogle priče koje joj je pričao otac i koje su kasnije sabrane u knjigu pod nazivom 'Knjiga koje nema' koju je Balašević izdao 2018. godine. - Da, pričao mi je puno. I tata i mama i Lola i Aleksa pričali su mi bajku o tome da ću izaći pješice iz bolničke sobe i ta se bajka, na sreću, obistinila - kazala je Beba koja je u međuvremenu diplomirala književnost.
Emotivan oproštaj kćeri
Sreću u obitelj Balašević unijele su i dvije unuke Simona i Petra, kćeri glumice Jovane Balašević, Đoletove najstarije kćeri, i crnogorskog političara Aleksandra Jovanovića. Jovana, koju Balaševići zovu Lola, upravo se uz fotografiju s proslave rođendana jedne od njegovih unuka oprostila od svog oca uz emotivnu objavu na društvenim mrežama. "Mislio sam da ću večeras moći da se iskradem. Kakav divan dan! Svako lice koje vidim je jedno sjećanje. Možda sjećanje nije savršeno. Ponekad imam uspone i padove. Ali svi smo zajedno, a večeras ste moji. Prekršit ću običaj i reći što sam poželio dok sam gasio svijeću: da vam život bude sretan kao što je bio moj. Da se jednog jutra probudite i kažete: ništa više ne želim. 67 godina. Zar nisu prošle u trenu", citirala je Lola svog oca pa dodala: "Volim te, tata, podario si mi najljepši mogući život, vidimo se u dvorištu." Neutješan je bio i sin Aleksa koji je u prosincu 2019. godine, netom nakon što je Đole pretrpio infarkt, svog oca iznenadio zarukama s dugogodišnjom djevojkom. Talentirani MMA borac i organizator najpoznatije regionalne MMA grupe Megdan najavio je tada da mu je san održati je u Svetoj Zemlji, u Jeruzalemu.
