U nedjelju na Drugom programu HTV-a počinje emitiranje sedme sezone mnogima omiljene i rado gledane “Vrtlarice”. No autorica te emisije Kornelija Benyovsky Šoštarić, osim radovima u vrtu, ruke je opet zaposlila i pisanjem pa je tako nedavno, u izdanju Profila, nakon “Zelenog kvadrata” i “Male vrtlarice” (u izdanju Školske knjige), objavljena i njena treća vrlo opširna i temeljita knjiga “Biljke koje njeguju”, posvećena prirodnoj kozmetici.
Kako je došlo do toga da sada napišete knjigu o onome što, u ovom slučaju, stavljamo – na sebe?
Mislim da je to logičan korak u razmišljanju jer, ako pazimo što jedemo, pogotovo se to odnosi na mene koja uzgajam hranu organskog porijekla, onda je logično isto takvo razmišljanje prenijeti i na druge aspekte života. Sve što stavljamo na kožu u kratkom vremenu, u svega sedam minuta, ulazi u naš krvotok. Čini mi se da danas koristimo previše različitih proizvoda koje nam nameće kozmetička industrija, a da zapravo nismo ni svjesni da u tim proizvodima ima jako malo aktivnih tvari koje njeguju kožu. U njima zapravo prevladavaju razna kemijska sredstva, konzervansi, umjetne boje i mirisi, koji služe da proizvod može dugo stajati na policama, bude kremastiji i slično, što nije nužno dobro za kožu. Nažalost, ljudi su skloni podleći reklamama koje i služe tome da nas u nešto uvjere i da od nas stvaraju neku vrstu vjernika. Mi tada vjerujemo da je to dobro, ali se pritom ne pitamo je li doista i zdravo. Mi vjerujemo fiktivnim stručnjacima u bijelim kutama koji se šetaju po nekom laboratoriju tvrdeći da je 78% žena upotrebom njihova proizvoda imalo vidljive rezultate u tri tjedna. Vjerojatno tada pomislimo – pa nismo valjda baš mi takvi pehisti da se nalazimo u onih preostalih 22%. Tim se izmišljotinama povlađuje našim tajnim željama da što dulje izgledamo mladoliko, no svi ipak moramo biti svjesni da je to nerealno. Kod mene nema fulirancije, ne govorim o nedostižnim stvarima, već inzistiram, i u vrtu i u kozmetici, na realnim savjetima koje može svatko primijeniti neovisno o tome ima li novca ili nema. Pritom se ne moramo odreći kvalitete, a i dalje se možemo osjećati lijepo, njegovano i mirisno. Eto, to je i svrha ove knjige. Za pastu za zube koju ja radim ne treba nikakvo kuharsko umijeće. Gotova je za tren, a dobivamo nešto vrhunski zdravo jer u sebi nema fluora ni ikakvih drugih štetnih tvari. Isto vrijedi i za dezodoranse, balzame, gelove ili tonike.
Ljudi često misle, ako nešto plate skupo, da to automatski više i vrijedi, da je bolje, kvalitetnije.
Nažalost, u tome ima istine. Živimo u doba konzumerizma, materijalne stvari nas vesele i one hrane ego ljudi koji se osjećaju uspješniji ako su potrošili više novca na neke skupe ekskluzivne stvari. I baš zato takve krive predodžbe treba mijenjati. Zato sam i napisala ovu knjigu koja se prvenstveno obraća ženama koje brinu o svom zdravlju. S današnjim saznanjima do kojih je došla suvremena medicina i mnoštvom dokazanih kliničkih studija koje povezuju parabene s rakom dojke, danas je nerazumno koristiti dezodoranse u kojima se oni nalaze. Prisutna je tu i još jedna obmana. Na mnogim proizvodima ističu se riječi “prirodan” i “bio”, a ti proizvodi to zapravo nisu. Zato pokušavam potaknuti ljude da počnu malo više razmišljati o tome što stavljaju na kožu. U ovoj knjizi nudim recepte koje može napraviti svatko i pritom točno znati koje sastojke koristi i kojeg su porijekla. Većinu tih pripravaka baziram na biljkama čija svojstva dobro poznajem, najčešće onima iz vlastitog vrta, svježem voću i povrću koje sadrži najveću koncentraciju vitamina, enzima i aminokiselina, svega onoga što koža koristi i upija. Naravno, svjesna sam da nemamo svi pristup svježim biljkama iz vrta pa u svojim recepturama nudim i alternativna rješenja. Recimo, zimi je puno bolje iskoristiti avokado za njegu lica nego neku skupu konvencionalnu kremu. Uostalom, svi znamo da plaćanjem visokih cijena kozmetičkih proizvoda plaćamo zapravo ambalažu i brend, a ne proizvod kao takav. Naprotiv, savjeti i recepti koje ja nudim baziraju se na sastojcima potpuno organskog porijekla koje možemo lako nabaviti u trgovinama zdrave hrane, na tržnicama ili u vlastitom vrtu. Štoviše, riječ je o većinom jestivim sastojcima tako da mnoge moje pripravke, a posebno neke maske, možemo čak i pojesti.
Koje biste pripravke preporučili mlađoj populaciji koja ima problematičniju kožu, a koje onima u zrelijim godinama?
Za žene u zrelijim godinama preporučila bih korištenje biljnih ulja i macerata, posebice macerate smilja i lavande, ili kreme sastavljene od uljnih macerata, raznih hidrolata i vitamina E. Mlađima pak predlažem razne gelove, posebno one na bazi aloe vere, ali i razne tonike, kao što su tonici od ružmarina i zelenog čaja koji su bogati antioksidansima i potiču dobru cirkulaciju. Za mlade sam osmislila i vrlo jednostavne tabletice za parenje lica kako bi svoju, u tim godinama, nečistu kožu održavali i njegovali na pravilan način. Ne stiskanjem prištića, već korištenjem biljaka koje imaju antiseptička svojstva. Uglavnom, i za jedne i za druge u knjizi ima dosta recepata pa svatko može pronaći nešto za sebe. Uostalom, sve sam te recepte najprije isprobala na sebi, svojim prijateljicama i na vlastitoj kćeri koja je tinejdžerica.
A što biste savjetovali za ove hladnije zimske dane?
Ako tijekom zime dosta boravimo vani, onda je bolje koristiti balzame umjesto krema jer uljne faze i voskovi balzamima daju veću zaštitnu ulogu. Oni kožu štite od isušivanja koje izazivaju hladnoća i vjetar. Za one ljude koji pak koji više borave u uredima bolje su kreme. Za njih sam osmislila i nešto što nazivam ovlaživačima lica. U male bočice stavimo hidrolate lavande, smilja ili zelenog čaja, i njima nekoliko puta tijekom dana poprskamo lice kako bismo isušenom licu vratili vlagu. Lice će to upiti za manje od minute. Za hidratiziranje možemo koristiti i gel aloe vere. Uglavnom, gelove bih preporučila tijekom ljeta i proljeća. I još nešto vrlo važno, svi ti pripravci nemaju dugo trajanje jer u sebi ne sadrže konzervanse. Zato, ako sami radite svoju kremu, gel, regenerator za kosu ili masku, sve to morate čuvati u hladnjaku uz ograničeno vrijeme trajanja. Stoga je najbolje sve to raditi u malim količinama kako bismo uvijek mogli imati svježi pripravak. Njihova izrada ujedno može biti i uživanje u ritualnu spravljanja nečeg zdravog, prirodnog i mirisnog, bilo da to radimo sami ili u društvu. A u ove blagdanske dane ti pripravci koje sami napravimo mogu biti i vrlo lijepi, posebni, zapravo neprocjenjivi darovi za prijatelje. Recimo, divan dar za nadolazeće blagdane može biti neka pločica za masažu.
Dotaknimo se i vaše emisije. Što nam donosite u sedmoj sezoni “Vrtlarice”?
Ovu smo sezonu snimali tijekom proljeća pa sve do prije mjesec dana. Dosta smo putovali i imali prilike razgovarati s vrlo zanimljivim osobama iz svijeta organskog vrtlarstva i vrtne umjetnosti. Posjetili smo i Kraljevski botanički vrt Kew u Engleskoj, u blizini Londona, i razgovarali s njihovim glavnim vrtlarom. Dosta smo tema posvetili ukrasnom bilju, trajnicama, grmlju, konceptima oblikovanja bilja... Bit će dosta zanimljivosti i iznenađenja jer uvijek nastojimo biti drugačiji. No, unatoč putovanjima, moj vrt u Zagorju i dalje ostaje baza iz koje krećem. U svakoj emisiji i dalje će biti moj vrt koji je kao i do sada jedno veliko eksperimentalno polje i izvor mnogih novih iskustava.
Primjećujete li i vi u svom vrtu utjecaj klimatskih promjena?
Naravno. Klima je postala sve ekstremnija i ti ekstremi dovode do šokova koje trpe i biljke, bilo da se radi o toplinskim udarima ljeti ili izrazito niskim temperaturama zimi, što im usporava rast.
Jednom ste rekli da vam je želja svojim radom među ljudima stvarati tihu zelenu vojsku koju nitko neće moći zaustaviti. Vidimo da u svijetu, posebice u Europi, zelene političke stranke postaju sve značajnije i utjecajnije, no rastužuje li vas što mi kao društvo još uvijek nismo toliko politički zeleno osviješteni?
Žao mi je zbog toga, no da bi se dogodila takva politika, mora se najprije dogoditi kritična masa, a ona nastaje tek kada se promijeni svijest. Svatko od nas ima drugačiju ulogu u društvu i građansku odgovornost. Ja se ne bavim politikom, ali zato pokušavam inspirirati ljude i potaknuti ih na drugačije razmišljanje. Mnogo toga može se u društvu mijenjati i bez politike. I ova priča o vrtlarstvu i o prirodnoj njezi kože priča je o preuzimanju odgovornosti za vlastito zdravlje, ali i za vlastitu zemlju koja je zapuštena i ne obrađuje se. Moja je želja da naši ljudi toliko zavole vrtlarstvo i rad na zemlji da zemlju požele i posjedovati. Jer vlastiti uzgoj hrane znači imati i određenu ekonomsku, ali i političku sigurnost i neovisnost. Usto, ljudi koji jedu svoju hranu zdraviji su, nisu tromi i bezvoljni, već snažni i puni života. Govoreći svojevremeno o toj zelenoj vojsci, mislila sam upravo na takve ljude.
