Narodnu stranku Radom za Boljitak u dva je navrata u vlast uveo SDP, najprije s Alijansom za promjene 2000., a zatim i s platformom 2010. godine. Oba puta kao zamjena za hrvatske stranke koje su dobile većinsku potporu naroda i oba puta kao eksperiment koji je 2000. osmislila međunarodna zajednica, a 2010. poduprla i pogurala nelegalnim odlukama uspostavu SDP-ove platforme.

Pred kraj mandata u oba slučaja sarajevska “politička čaršija” se odrekla Boljitka i braće Lijanović koji su 2014. uhićeni, ili pak s kaznenom prijavom za carinske prijevare od 48 milijuna maraka koja im je spakirana 2002. godine.

Iznenađujuće je da je istoga dana kada je uhićen potpredsjednik Vlade Jerko Ivanković Lijanović i ministar trgovine Milorad Bahilj SDP-ova Vlada s Nerminom Nikšićem na čelu bez ikakvih problema održala sjednicu i donijela desetke važnih odluka koje su već sada same po sebi prijeporne. Bilo da se radi o tome da nije ispunjena ustavna obveza po kojoj se Vlada sastoji, radi i donosi odluke s pet Hrvata, troje Srba i devet Bošnjaka, do toga da su donošene vitalne odluke. Čak i unatoč činjenici da ne predstavljaju Hrvate, Boljitak je formalno imao potpredsjednika Vlade iz reda Hrvata, i ta činjenica sada čini krajnje upitnim valjanost donesenih odluka.

No, to nije smetalo SDP-ovoj Vladi da bez ikakvih problema nastavi raspolagati plijenom koji su ranije makar morali dijeliti s Lijanovićima i Boljitkom. Tako su donijeli odluke oko imenovanja Nadzornog odbora HT Mostar i promjeni direktora odjela mobilnih veza.

Na sličan način je uz Elektroprivredu BiH preuzet nadzor i nad EP Herceg Bosne pa je i jedna od posljednjih zapreka - Boljitak - nestala čak i unatoč činjenici da su bili tek političke marionete Sarajeva. Pod kontrolom političkog Sarajeva uzeti su pod nadzor svi važniji financijski tijekovi, a mandat platforme sastojao se od sustavnog iscrpljivanja novca, nadležnosti s razine županija i većinskih hrvatskih područja na kojima se gotovo ništa posljednje četiri godine nije radilo s federalne razine.

Padom Lijanovića stavljen je posljednji i najvažniji pečat na političku platformu - SDP-ov projekt “Države za čovjeka”.

Uz veliku krivnju međunarodne zajednice koja je održavala u životu ovaj projekt, BiH i Federacija BiH su preživjeli najtežu krizu od Daytona. A to je upravo rezultat želje da se kroz negiranje volje Hrvata stvori entitet koji će biti dovoljno komotan samo za jedan narod koji će određivati mjeru slobode drugog manjeg - hrvatskog.     

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora