HDZ je utemeljio poseban Odbor koji će se baviti pitanjem Hrvata u Bosni i Hercegovini. Na njegovo čelo dolazi jedan od ‘povratnika’ u ovu stranku, barakaš i nekadašnji ministar u hrvtskoj Vladi Milan Kovač. Za Večernji list Kovač priznaje da lakše diše otkako Hercegovci nisu glavni problem u Hrvatskoj i najavljuje da će njegova stranka otvorenije poduprijeti zahtjeve Hrvata u BiH.

Za što će konkretno biti zadužen Odbor kojega je utemeljio HDZ?

Jednostavno rečeno, odbor je utemeljen kako bi HDZ koliko god to može pomogao našim sunarodnjacima u BiH. Na konstituirajućoj je sjednici nazočilo svih 30 članova - redom osoba iz svih dijelova BiH, a koje sada žive u Hrvatskoj. Dovoljno govori sama za sebe činjenica da smo osnovali poseban stranački odbor koji će promicati interese Hrvata u Bosni i Hercegovini i boriti se za njih. Osim tog odbora, HDZ je osnovao i Odbor za Hrvate izvan domovine; dakle, i za iseljeništvo i za države poput Srbije, Crne Gore, Mađarske ili Austrije gdje su Hrvati nacionalna manjina. HDZ se izborom novog vodstva vratio državotvornim temeljima i kao najjača hrvatska stranka dužan je brinuti se za sudbinu svih naših sunarodnjaka. Kao što to, uostalom, čini svaka normalna država u svijetu.

Koje ste zaključke donijeli na konstituirajućoj sjednici Odbora za Hrvate iz BiH?

Usuglasili smo se da HDZ u programu za predstojeće parlamentarne izbore, nakon kojih ćemo ponovno doći na vlast bili oni redoviti ili izvanredni, jasno navede da će osnovati ministarstvo za Hrvate izvan Hrvatske. Posebno ministarstvo je preduvjet ispunjenja odredbe Ustava - koji nalaže RH da se kvalitetno skrbi o hrvatskom narodu izvan Republike Hrvatske. Što se tiče brige o Hrvatima iz BiH, to nam nalaže i Daytonski mirovni sporazum koji je supotpisala Hrvatska. Pritom su sve hrvatske vlade od 2000. do danas bile zaboravile, svjesno ili ne, da je još uvijek na snazi sporazum iz 1999. o posebnim odnosima između RH i Federacije BiH. Sporazum je štoviše ratificiran i u Saboru RH i u Parlamentu Federacije BiH, ali je on, na žalost, mrtvo slovo na papiru, nitko ga ne poštuje. A taj bi sporazum mogao riješiti puno problema, na jednak način kako to definira zakon Republike Srbije o brizi za srpsko iseljeništvo i za Srbe u regiji. Srbija je taj odnos podigla na razinu ministarstva koje provodi posebne odnose sa Srbima u BiH. Na žalost, mi više od deset godina ne radimo ništa u tome smislu, što nas je već skupo koštalo.

Kako ocjenjujete posljednjih 12 godina od kada se događa zaokret prema Hrvatima u BiH koji se više manje osjećaju ostavljenima i od SDP-ove, ali i HDZ-ove vlasti?

Isti je to grijeh. Ni Račan, ni Sanader, ni Jadranka Kosor nisu provodili - a ni Milanović danas ne provodi - sporazum o posebnim odnosima. Jedan od razloga zašto sam 2002. otišao iz HDZ-a jest upravo i to što je tadašnji vrh HDZ-a na čelu sa Sanaderom ignorirao probleme hrvatskog naroda u BiH. Vidio sam da je to za njega sekundarno pitanje, iako je ono - kako prije, tako i danas – od strateškog nacionalnog interesa RH i hrvatskog naroda u cjelini. Tih je dvanaest godina prošlo, a Hrvati u BiH de facto su izgubili konstitutivnost, osim na papiru. Kao predsjedniku HDZ-ova Odbora za Hrvate u BiH zadaća mi je pomoći da se našim sunarodnjacima vrati stvarna konstitutivnost i ravnopravnost. Kad kažem pomoći, to ne znači da kanimo suflirati, a kamoli nametati rješenja, nego da ćemo svesrdno podržati odluku koju sami Hrvati u BiH budu donijeli u pogledu ustrojstva zemlje. Na taj ćemo način napokon cijelome svijetu jasno iznijeti legitiman stav RH u odnosu na Hrvate u BiH te pomoći da se iz nje ne isele i preostali naši sunarodnjaci.

Bojite li se da bi to neki opet mogli protumačiti ‘miješanjem u unutarnje stvari BiH’ čime su hrvatske vlasti strašili posljednjih godina, što je bio alibi za šutnju?

Na te floskule i medijske rekete osobno se neću osvrtati, a neće, siguran sam, ni novi HDZ na čelu s Tomislavom Karamarkom. Koji je jasno poručio, zbog čega sam ga i podržao na unutarstranačkim izborima, da se vraća izvorišnim načelima dr. Franje Tuđmana o jedinstvu domovinske i izvandomovinske Hrvatske, što naravno uključuje i Hrvate iz BiH. Ne smijemo se više osvrtati na ‘dušebrižnike’ koji žele određivati što je naš nacionalni interes. Hrvati i Hrvatska moraju sami utvrditi što je naš nacionalni interes i svima reći da od njega nećemo odustati. Dobar je primjer Srbija: predsjednik države ujedno je i predsjednik ‘Savjeta za iseljene Srbe i Srbe u regiji’, a članovi Savjeta su i premijer i svi najvažniji ministri. I nitko im ne prigovora zbog toga! A hrvatski su pak političari posljednjih 12 godina nasjedali na priče da se radi o miješanju u unutarnje stvari BiH. Ustav RH jasno u članku 10. ističe da hrvatska država mora skrbiti o Hrvatima izvan domovine. Istodobno, ponavljam, Daytonski sporazum nedvosmisleno nalaže da se RH mora brinuti da BiH bude uređena kao država uistinu ravnopravnih naroda.

Gospodine Kovač, kako u tome kontekstu gledate na dominantne prijedloge hrvatskih političkih stranaka iz BiH da se ova država preuredi u četiri federalne jedinice i s druge strane otpore kod bošnjačkih političara, ali i dijela međunarodne zajednice?

Mogu samo ponoviti: HDZ će i pred međunarodnom zajednicom i pred javnošću svesrdno podržavati sve ono što većina Hrvata u BiH odluči.

Uskoro se najavljuje izricanje presude šestorici bivših dužnosnika Herceg Bosne. Kako gledate na moguće prijetnje da se Hrvati iz BiH i Hrvatska osude za agresiju na Bosnu i Hercegovinu?

Optužbe su apsurdne, politički motivirane, s ciljem da se umjetno izjednači krivnja između Zagreba i Beograda - da se zaboravi tko je agresor, a tko žrtva. Pa Hrvatska je 1992. spasila BiH, a 1995. pomogla oslobođenje od velikosrpske okupacije. Zar se zaboravilo da smo apelirali na Hrvate da na referendumu 1992. glasuju za samostalnu BiH? Preko koga se BiH naoružavala, kuda je prolazila pomoć, gdje su bile smještene bošnjačke izbjeglice, čak i u trenucima nesretnog sukoba? Je li to bila Nizozemska ili Hrvatska? Kao član Predsjedništva HDZ-a 1989./90. svjedočim i jamčim da dr. Tuđman nikada nije govorio o podjeli BiH, o nekakvom odvajanju, nego jedino o tome da se pomogne opstanku BiH i hrvatskog naroda u BiH i očuvanju njegove suverenosti. Jedino smo to i činili, a vjerujem da će međunarodna zajednica priznati kako smo pomogli Bošnjacima da se obrane od velikosrpske agresije i da se spriječe još stravičniji zločini od onih što su se dogodili.

Ne čini li vam se da optužnice i optužbe imaju dugoročniji cilj?

One su sredstvo pojedinih svjetskih središta moći da se Hrvatska optuži kao agresor, da se podmetne maliciozna teza da je hrvatska država nastala na zločinu. Pokušali su dovesti u pitanje Hrvatsku i u očima naših građana. No, nisu uspjeli, niti će uspjeti. Shvatili su da predsjednik Tuđman i hrvatski generali - što ih više optužuju ili im izriču teže presude - samo postaju sve veći heroji u očima našeg naroda.

‘Dišete’ li slobodnije otkako Hercegovci više nisu glavni problem u Hrvatskoj?

Priznajem, lakše mi je, bolje se osjećam. Pa prisjetite se samo razdoblja sotoniziranja Hercegovaca, prisjetite se što se sve podmetalo ministru Milanu Ramljaku, gospođi Ljilji Vokić, Jurju Njavri, Gojku Šušku, meni... Volio bih kada bi netko od novinara izlistao naše imovinske kartice. Od sve pokretne i nepokretne imovine u posljednjih sam 20 godina zaradio jedino dvije srčane premosnice! Dakle, išlo se logikom “drž’te lopova”, skretali su pozornost na Hercegovce kako bi sami mogli pljačkati državnu imovinu. Hajka na Hercegovce je idealno poslužila i za sotoniziranje Hrvata u BiH, htjeli su ih natjerati da se svi isele jer su predstavljali ‘remetilački čimbenik’ koji otežava dogovor Srba i Bošnjaka. U tome nisu uspjeli i zato pojedinim središtima moći smetaju HDZ u Zagrebu i BiH jer su jedine stranke koje remete njihove planove.

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora