Već s prvim danima nove vlasti u Zagrebu započela je žestoka borba vladajućih i oporbenog HDZ-a. No, ako je suditi prema izjavama službenog Zagreba neće biti preokreta prema BiH, a napose prema Hrvatima u ovoj zemlji. HDZ-ov zastupnik izabran u XI. Izbornoj jedinici Milijan Brkić govori o odnosima u HDZ-u, položaju Hrvata u BiH i temama iz Domovinskog rata.

Prije posljednjih izbora u Hrvatskoj pokrenuta je afera oko razloga pada Vukovara i odgovornosti pokojnog predsjednika Franje Tuđmana. Kako vi to komentirate i neke ranije teze da su Vukovar ali i bosanska Posavina žrtva naoružavanja i obrane Hercegovine?

Prije svega, pitanje Vukovara u Hrvatskoj uvijek je povezano, s jedne strane s emocijama i stradanjem, a s druge strane s raznim špekulacijama i krivotvorenjem povijesti, parcijalnim interesima kao i zlouporabama povijesnih činjenica. Za svakog Hrvata, Vukovar bi trebao biti svetinja kojoj se ne može pristupati s motivacijom dnevno-političkih potreba. Međutim, kao što vidimo, jasno je da to nije tako. U Hrvatskoj postoje razne skupine i pojedinci koji bi htjeli hrvatski obrambeni rat prikazati kao nešto rubno, usputno, nešto što je moglo i drukčije. Svakako rado preskaču njegovu narav, povijesne odrednice i žele ga očito prikazati u nekom drugom svjetlu. Budući da smo demokratska zemlja sa punom slobodom izražavanja, događat će se to i dalje, te skupine i pojedinci će i dalje ustrajati na takvu gledanju. To je tako. No, na nama koji smo branili i obranili Hrvatsku, kao i na povjesničarima jeste da Vukovar ,kao fenomen, utemeljitelja Republike Hrvatske dr. Franju Tuđmana i Domovinski rat sačuvamo kao najsvjetlije poglavlje hrvatske povijesti.

Drugi dio pitanja spada u red uporno ponavljane teze koja u sebi krije dubinsko osporavanje vrijednosti stvaranja suverene Hrvatske i svih onih koji su je stvarali i obranili. Teorije zavjere o “prodaji“ Vukovara i bosanske Posavine su neutemeljene i duboko vjerujem da će nam to povijest pokazati.

Ali ovih dana Amnesty International obrušio se na novu Vladu tražeći procesuiranje i Vladimira Šeksa za ratne zločine!

Da, Amnesty International je i ranije djelovao u tom pravcu. Opet se pozivam na demokratsku praksu i mogućnost svih da se izraze u skladu sa svojim stajalištima ali i interesima. S obzirom na vrijeme kad se aktualizira, mislim da je ovaj zahtjev političke naravi i specifično osjetljiv test za novu Vladu. S obzirom na trodiobu vlasti, taj se zahtjev ne bi trebao upućivati Vladi nego pravosudnim tijelima, prvenstveno DORH-u. Mislim da je Hrvatska pokazala kako su njene institucije otkrivanja i progona počinitelja KD-a neovisne i kako istražitelji odgovorno, profesionalno i savjesno rade svoj posao. Naravno, glede odgovornosti, odnosno krivnje, bilo kojeg građanina, vrijedi pravilo da je svatko nevin dok mu se ne dokaže suprotno.

Kako gledate na rezultate posljednjih izbora iz kuta HDZ-a budući da ih neki ocjenjuju najtežim porazom a drugi čak i uspjehom s obzirom na kampanju koja se vodila protiv vaše stranke?

Da, stvar je analitičkog pristupa i okvira iz kojeg se gleda. Ako matematičko-statistički gledamo na rezultate izbora to izgleda kao poraz. S druge strane HDZ nije poražen na način na koji su neki očekivali. A očekivalo se kako će to biti dramatično porazan rezultat, što je i bilo logično kada se uzme u obzir kako je bio medijski orkestriran pritisak, kakve sugestije, kakvo prejudiciranje krivnje za ono što se dogodilo i što se moglo dogoditi. HDZ iza sebe ima rezultate kao što su završetak mukotrpnih pregovora s EU, skori ulazak u tu zajednicu te borba protiv kriminala i korupcije. Za mene, HDZ je uspio očuvati svoju vjerodostojnost i to je nešto na čemu se može graditi nova politička nada. A nade može biti ako se iskustvo ovih izbora, poruka koju su nam poslali građani RH, iskoristi za novi zamah, za novi smjer, za osvježenje stranke, za podsjećanje i vraćanje načelima koji su istinski ugrađeni u temelje stranke. Jer kad su dobri temelji, zgrada se može i dograđivati.

Očekujete li promjene u HDZ-u nakon ovih izbora? Spominjala su se imena više osoba za moguće nasljednike Jadranke Kosor?

HDZ je pokazao da ima snage i odlučnosti za čišćenje vlastitih redova te za suočavanje s vlastitim slabostima. Realno je, ali i poželjno, očekivati određene promjene. Zahtijevaju to okolnosti, zahtjeva to vrsta natjecanja, sportski rečeno. Kao što smo vidjeli, promjena je već i bilo ako gledamo liste HDZ-a. Na kojoj razini će doći do promjena, to je stvar unutarstranačkih izbora. Jednostavno, vjerujem u snagu demokratskog raspoloženja u mojoj stranci i na legitimnost želje pojedinaca da se očuvaju na svojim pozicijama kao i onih koji žele na njih doći. Vjerujem kako nitko tko se kandidira za bilo koju dužnost to neće raditi po načelu želje za pukom smjenom u smislu “ustani da ja sjednem“ nego u vjeri da može ojačati HDZ, stranku koja je stvarala hrvatsku državu i dovela je na prag EU. Iskreno se nadam da će pobijediti najbolji među nama i da će unutarstranački izbori proteći u demokratskom duhu, fair play natjecanju unutar okvira Statuta stranke.

Sva trojica zastupnika iz dijaspore su HDZ-ovi. Hoće li se opet ponašati kao dio stranačke mašinerije ili bi mogli neovisno poduprijeti inicijative koje se odnose na Hrvate izvan zemlje koje predloži nova vlast a da primjerice vaša stranka bude protiv?

Mene i moje kolege su izabrali hrvatski državljani koji žive izvan RH i mi ponajprije odgovaramo njima. Kada je riječ o tomu, a posebno kada govorimo o stranačkoj mašineriji stvari moramo malo drugačije postaviti. Mislim da sam čin podizanja ruku nije najvažnija uloga u radu jednog zastupnika. Važno je ponekad i to dizanje ruku, kako Vi kažete, zbog same odluke, razumije se.

Međutim, najvažnija je tzv. poticajna uloga zastupnika. To znači koliko mi kreiramo i donosimo kvalitetnih ideja i prijedloga u stranku, a koji se opet oblikuju u formi nacrta ili prijedloga zakona. Za mene je važan rad na terenu, rad s ljudima. Prepoznavanje njihovih potreba, saslušavanje ljudi, živi susreti s njima, čuti njihove potrebe, a zatim te potrebe pravno oblikovati i nametnuti ih u klubu zastupnika pa i na saborskoj sjednici. Ja vidim našu ulogu u predlaganju rješenja koji su u interesu moje izborne jedinice, a to je dijaspora i prije svega BiH. Ako bismo mi imali kvalitetne prijedloge onda je rukavica bačena većini da o tome razgovara i odgovorno odlučuje o tomu. U jedno sam siguran; sigurno neću biti stranačka mašinerija ukoliko se bilo što bude radilo protiv mog naroda.

Kako gledate na istupe predstavnika Kukuriku koalicije koji su u svom programu rada snažno naglasili potporu Hrvatima u BiH, prije svih premijer Zoran Milanović i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić?

Svaku pozitivnu politiku potpore interesima Hrvata u BiH treba pozdraviti i podržati. Gledam svakako pozitivno, što je i normalno. Pa to je stajalište moje hrvatske Vlade. Mislim da je to strateško nacionalno pitanje i da na njemu ne treba zarađivati političke bodove. Bit ću presretan ako oko toga uspijemo postići konsenzus. Iskreno se nadam da ni premijer Milanović, ni ministrica Pusić neće propustiti priliku i da će imati hrabrosti i odgovornosti da se zauzmu za prava Hrvata u BiH.

Vrijeme će pokazati misle li ozbiljno, koliko će se realno angažirati na provedbi i kako će tu potporu implementirati.

U kojem pravcu bi ta potpora trebala biti dodatno izražena?

Za mene je najvažnije da aktualna vlast čvrsto stoji na poziciji jednakopravnosti i konstitutivnosti Hrvata u BIH. To je temelj. Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazuma ima obvezu i suodgovorna je za položaj i budućnost hrvatskog naroda u BiH. Očekujem jačanje pozicije Hrvata u BiH kroz vanjskopolitičke aktivnosti Vlade i predsjednika. Druga razina potpore je gospodarska jer je BiH važan vanjskotrgovinski partner RH a područja u kojima žive Hrvati su važna izvozna tržišta. Uz to treba omogućiti tim ljudima da ostanu na svojim ognjištima i da tamo mogu preživjeti a ne iseljavati. Mislim da je to nadasve human i prijateljski odnos ali i pragmatično ekonomsko, sigurnosno i geopolitičko pitanje. Svakako tu je nastavak pomoći oko funkcioniranja i razvoja Sveučilišta u Mostaru, Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru, bolnica u Livnu, Novoj Biloj i Orašju, osnivanje radijskog i TV kanala za Hrvate u BiH te pomoć kulturnim institucijama i očuvanju hrvatskog identiteta i jezika u BiH . I što je važno, očekujem uvođenje novih momenata, pa ako hoćete novih argumenata u potpori Republike Hrvatske u osiguranju statusnih prava Hrvata u BiH.

Nedavno je potaknuta inicijativa da se iščiste osobe s dvostrukim prebivalištem u RH i susjednim zemljama. Ne osporavajući zakonske odredbe, no hoće li se time definitivno okončati povratak prognanih Hrvata koji žive u Hrvatskoj, a koji zbog sustava potpore moraju imati prijavljene i adrese u BiH?

To je jedno od vrlo osjetljivih pitanja i također veliki test za novu Vladu. Tom pitanju treba pristupiti vrlo oprezno i osjetljivo, ne prisiljavajući ljude da se odriču svojih prava u BiH. Bez obzira na rješenja mislim da se mora surađivati s politikom Hrvata u BiH i tražiti optimalno rješenje tog problema. Moramo se odgovorno i s najvećim uvažavanjem odnositi prema želji Hrvata za povratom njihove imovine i posebice povratkom u svoje domove i mjesta.

Pogledajmo samo što je napravila RH kada je u pitanju povratak izbjeglih i prognanih. Važno je tu i vrijeme kada se planiraju provoditi te aktivnosti. Ja vjerujem kako je moguće naći rješenje u kojem će svi, više ili manje, biti zadovoljni.

Mnogi su do sada bili kritični oko sustava potpore iz hrvatskog proračuna Hrvatima u BiH. Mislite li da je vrijeme da se ‘opanci’ zamijene strateškim projektima i potaknu gospodarska ulaganja?

Da, ima takvih promišljanja. No prije svega želio bih razbiti famu oko famoznih iznosa. Više dobiju neke institucije u RH nego svi Hrvati u BiH. Mislim da bi ovo pitanje trebalo staviti na ozbiljnu raspravu kako u BiH tako i u Zagrebu. Ništa nije tako sveto i nezamjenjivo u smislu da se ne može drukčije, odnosno bolje. Treba vidjeti tko su dostojni sugovornici, ljudi koji mogu dati nove ideje. Iz ovog što sam rekao, ja sam za promišljenu politiku, a to znači i politiku strateškog planiranja. Mislim, prije svega, da Hrvati u BiH trebaju reći što je to strateško. S takvim stavovima treba ići kod onih koji kontroliraju i odobravaju resurse. Bez obzira na krizu i recesiju treba tražiti i više nego što je izdvajano jer je to i strateško pitanje i recipročni interes Republike Hrvatske.

Hrvatska je praktično u Europskoj uniji, novoj zajednici, a Hrvati iz BiH ostaju na Balkanu. Kako u tome smislu Zagreb može pomoći BiH da stvari krenu naprijed?

Zagreb može i pomoći će, tim više što je bliže ulasku u Europsku uniju. Mislim da je uvjet da Zagreb pomogne stabilna ustavna pozicija Hrvata u BiH. Ja nisam za bezuvjetnu potporu nikomu pa ni BiH. Neke političke elite u BiH prestanu negirati konstitutivnu poziciju Hrvata u BiH. Neka se omogući da Hrvati biraju svoje predstavnike u skladu s voljom birača. Neka političke vođe u BiH pokažu da su demokratski zrele pa će time pokazati da su i za Europu.

Takvu politiku Zagreb će sigurno nagraditi. Bez toga nema prave pomoći. Nema pomoći onima koji gaze prava jednog konstitutivnog i temeljnog naroda u BiH. S druge strane, ne sumnjam kako će hrvatske tvrtke zbog carinskih pogodnosti svoje pogone u većoj mjeri početi otvarati u BiH. To je po meni jedno od kvalitetnih i konkretnih rješenja da mlade i obrazovane ljude zadržimo na ovim prostorima i da imaju mogućnost zaposlenja a time i preduvjeta za planiranje obitelji .

U Zagrebu je vlast rekordno brzo konstituirana nakon izbora, a u BiH će biti nakon više od 14 mjeseci. Kakvog optimizma treba imati bilo koji stanovnik ove zemlje i ostati živjeti ovdje kada je takvo stanje, a ponajprije Hrvati čija je politička volja grubo pregažena?

Dobra je vijest da je dogovor ipak konačno postignut i u interesu je sviju što su domaći političari samostalno došli do rješenja. No, treba imati na umu da je BiH složena država i ta složenost obvezuje odgovorne ljude te može biti i prednost, a ne uvijek problem. Da bi tako bilo trebamo političare europskog profila.

Trebamo političare koji imaju viziju i koji ne traže prava za sebe koja nisu spremni pružiti drugima. U BiH imamo tri odvojene i dijametralne politike. Imamo i dva koncepta. Koncept centralizacije koji vode bošnjački politički lideri i koncept decentralizacije. Legitimno može biti s jedne, druge i treće strane. No koliko je učinkovito, čak koliko je praktično, to je drugo pitanje. U BiH nema brze politike, politike brzih poteza. Nije to šah. Svima je jasno da ovako više ne može i da se jedan od tri naroda ne može i ne smije preglasavati. Politika u BiH mora biti politika kompromisa. No da bi se vratili na politiku kompromisa prvi je potez da se Hrvatima vrati stvarna konstitutivnost i jednakopravnost. Do tada Hrvati u BiH moraju biti jaki i strpljivi jer je BiH i naša zemlja.

Kako bi po vama trebalo mijenjati stvari u BiH i jesu li dva HDZ-a pogriješila kada su izabrala oporbu u Federaciji BiH, što praktično znači i da je 90 posto Hrvata u oporbi, umjesto trgovine s narodnim pozicijama?

Vjerujem politici dr. Dragana Čovića i dr. Bože Ljubića i drago mi je da nisu priznali i pristali na izborni inženjering . Ukoliko su oni procijenili da treba ići u oporbu vjerujem da su imali jake argumente za to i dobar osjećaj za anticipaciju projiciranog uspjeha. Sada je svima jasno da su većinske bošnjačke stranke zlorabile svoje pozicije i pokušale preko leđa hrvatskog naroda ostvariti svoje interese. Sada je svima u BiH a nadam se i u međunarodnoj zajednici jasno da to ne može proći

Dominantni je prijedlog hrvatskih stranaka da se BiH preustroji u četiri federalne jedinice umjesto sadašnja dva entiteta. Kako gledate na taj prijedlog budući da iz Zagreba stižu slične inicijative dok s druge strane glavni akter Daytonskog sporazuma, administracija SAD-a, o tome uopće ne želi raspravljati?

Očito je SAD zaokupljen svojim globalnim problemima ali sam itekako uvjeren da je američka administracija itekako svjesna da je u BiH potrebno pronaći konačno, stabilno i održivo rješenje. Neriješen status u BiH je dugoročni čimbenik nestabilnosti u ovom dijelu Europe. Za mene je ovakvo stanje neodrživo. Mislim da je toga svjesna i međunarodna zajednica. BiH u ovakvom unutarnjem uređenju i odnosima ne može u Europu, a pitanje je koliko može i administracijski opstati. Već je davno bilo vrijeme “nove BiH“, Bosne i Hercegovine prihvatljivije za sva tri, a ne samo za jedan ili dva naroda. Hrvati imaju svoj prijedlog i to je dobro. Hrvatima je potreban jači javni i medijski pritisak na političke elite unutar BiH, regije i međunarodnu zajednicu. S druge strane, praktično je pitanje, da tako kažem, kako napraviti tu veliku javnu raspravu ili pritisak ako se Hrvatima ne daju ni mediji na hrvatskom jeziku. Vidite koliko su stvari povezane. A povezane su tako da se Hrvatima zavežu i ruke i oči i usta. E to mora prestati. To moraju shvatiti gospoda u Sarajevu i OHR-u.

U božićnom je intervjuu vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić istaknuo kako se ne bi protivio uspostavi hrvatske federalne jedinice ukoliko ne bi poput Washingtonskog ili Daytonskog sporazuma žrtvovao dio Hrvata. Kakvo to rješenje po vama treba biti?

Nekoliko je kvalitetnih rješenja u optjecaju. Postoji niz kvalitetnih rješenja, kako u Europi tako i u svijetu. Topla voda je davno izmišljena, ne treba je ponovno izmišljati, treba je samo prilagoditi uvjet okolnostima, specifičnostima i povijesnim činjenicama na određenom prostoru. Logično je da nitko ne može stvoriti etnički čiste entitete i mišljenja sam da to nikako nije prihvatljiva opcija. Naravno da je kod dizajniranja takve politike, itekako potrebno voditi brigu o svim Hrvatima koji žive u BiH.

Moje je mišljenje da federalna jedinica ne mora biti teritorijalno povezana. Pa takva je sada i RS i Federacija BiH. Ali naglašavam, buduće federalne jedinice, koliko ih god bilo, moraju pokazati najveći stupanj zaštite prava druga dva naroda. Ponavljam, to nije samo puki interes hrvatskog naroda, to je dugoročni interes BiH kao države i svih njezinih građana.

Novi megaprojekt u Hrvatskoj, na obali niče ‘grad budućnosti’. Koštat će 20-30 milijuna eura