U izdanju Centra za empirijska istraživanja religije BiH (CEIR) iz tiska je ovih dana izišla nova, 33. po redu knjiga akademika Ivana Cvitkovića, sociologa religije. U njoj je autor predstavio sljedeće teorije o religiji: funkcionalističku i neofunkcionalističku, marksističku i neomarksističku, postmodernističku, sekularizacijsku, feminističku, globalizacijsku, ekološku, fundamentalističku, humanističku te pravne teorije, teorije sukoba i identiteta. Uz spomenute teorije, uvrstio je i altruističku, antropološku, teoriju racionalnog izbora, a u iznimno zanimljivom poglavlju pisao je i o odnosu tehnologije, novih medija i religije.
“Ovdje je riječ o velikom pothvatu. Ni u jednoj nama poznatoj knjizi nije se takvo što poduzelo. Akademik Cvitković pisac je brojnih kapitalnih studija iz religiologije, od kojih su neke bile istinski bestseleri u našim prostorima. Osim što nanovo pokazuje učenost, akribičnost i stilsku umješnost, ovoga puta demonstrira izvrsnu obaviještenost u stvarima tehnologije” zapisao je prof. dr. Dragoljub B. Đorđević, sociolog religije.
Suvremeni odgovor
Prof. dr. Ivan Cvitković u svom djelu “Religija u zrcalu teorija” pravi razliku između vjerovanja i
religije. Vjerovanje je nešto što pripada individui i to je stvar njezina unutarnjeg uvjerenja. Religija je objektivirano vjerovanje koje ima svoju društvenu realnost u određenoj religijskoj praksi. Za sociologa religije ne postoji nešto što je istinita ili lažna religija. Sociologija religije nije sluškinja neke pojedinačne religije. Ne postoji istinita ili lažna religija, već samo njezina pojava u društvenoj realnosti.
Cilj ovog djela nije da dâ čitatelju gotove odgovore, već da ga proširujući njegovo saznanje navede da postavi sebi pitanje je li moguće danas, kad smo svjesni razlika i sličnosti koje postoje među religijskim praksama, bolje opredijeliti se i biti dogmatičan i kritički nastrojen ili je ipak riješenje u otvorenosti i pokušaju razumijevanja drugog? Autor u tom smislu daje suvremen odgovor pokazujući da se mi ne moramo odreći svojih uvjerenja i teorija kako bismo razumjeli drugog, da je važan dijalog s drugim koji će nam pomoći proširiti vlastita gledišta.
Najobimnije i sadržajno najbogatije poglavlje je ono o feminističkim teorijama.
Autor otklanja mišljenja da je u feminističkim teorijama riječ o mržnji suprotnog pola. Nudi i niz različitih primjera iz religijskih spisa i prakse, pa uspoređuje različite kršćanske religije i njihov odnos prema ženi s islamom, judaizmom, budizmom, sikizmom, hinduizmom…
“Autor piše na jednostavan način i svatko tko ima minimum općeg obrazovanja može pratiti ovu knjigu. Ipak, jednostavan jezik je privid jer se ispod njega kriju složena filozofska pitanja. Na neka sâm autor odgovara, a neka ostavlja čitatelju da ih dovrši”, navodi Tanja Golić s Filozofskog fakulteta Novi Sad.
Pišući o tehnologiji i religiji, autor tvrdi kako nikad odnos religija - mediji i komunikacijski sustavi nije bio aktualniji kao na početku XXI. stoljeća (osobito na Zapadu). Imaju li urednici i novinari na ovdašnjim televizijama dovoljno sluha, recimo, za konfensionalno-demografsku sliku BiH? Na ovim prostorima malo se gleda na ulogu knjiga, kina, kazališta u razvoju demokracije - sva borba je okrenuta TV-u i internetu jer tu se “kroz isti ljevak jedna te ista hrana sipa u mozgove”.
“Cyber-religija”
Mladi naraštaji odrastaju u svijetu interneta, a teologijska literatura, časopisi i novine na web-stranicama religijskih zajednica mogu biti dostupni i onima koji ih ne mogu kupiti. Religijske zajednice imaju svoje stranice koje su dostupne svima. Internetske stranice imaju biskupije, eparhije, kao i rukovodna tijela većine tzv. tradicionalnih religijskih zajednica na razini BiH. Islamska zajednica ima jako uređenu i sadržajnu stranicu. Internet posebnu mogućnost pruža novim religijskim pokretima (kao online religija) koji nemaju razvijenu svoju infrastrukturu. Doista, možemo li govoriti o potrazi za duhovnošću i religioznošću na internetu i o tzv. online religiji - “cyber-religioznosti”, kako neki nazivaju religioznost koja se širi internetom.
S druge strane, tehnička dostignuća mogu se i zlouporabiti jer se pokazalo kako su “fundamentalističke” skupine vrlo vješte u korištenju suvremenih tehnologija za svoje ciljeve.
