Rijetke su godine kad učenici u školama ne izgube određeni broj radnih dana. Prošle godine je to bilo zbog snijega, neke godine razlog odgađanja su bile nesnosne vrućine, a ove godine učenici će morati nadoknaditi izgubljenu nastavu zbog štrajka prosvjetnih djelatnika.
Odluka o nadoknadi
Nakon toga, nastavu treba nadoknaditi. Tako će i ove godine učenici u Zapadnohercegovačkoj županiji morati naći vremena i načina nadoknaditi šest ili sedam dana, koliko su izgubili tijekom štrajka prosvjetara. Odluku o nadoknadi, zapravo o izmjeni nastavnog kalendara, donosi ministar.
- Već sam razgovarala sa svojim savjetnikom o načinu i vremenu nadoknade. U našem kalendaru ima nekoliko dana viška i razmatramo koliko bi dana uključili u nadoknadu i kada. Nadoknadu planiramo tijekom uskrsnih blagdana, zapravo onaj tjedan prije Uskrsa; nećemo dirati one velike dane. Tako ponedjeljak, utorak i srijeda ostaju kao mogući dani nadoknade. A vidjet ćemo trebali li nadoknađivati subotom? Trebam donijeti prijedlog izmjene kalendara koji kasnije prolazi svoju proceduru i nakon toga se prosljeđuje školama - rekla je ministrica školstva ŽZH Helena Lončar. Što se tiče nastavnih dana, vjerojatno neće nedostajati niti jedan, kao ni planirani broj sati. Pitanje je, ima li ova nastava kvalitetu kao ona redovita? - Složit će sa mnom svi oni koji su u školama da nadoknada nikada ne može imati onu kvalitetu koju ima redovita nastava. Ona je nužno zlo, mora se ispuniti taj fond, mora se nadoknaditi nešto što je izgubljeno. Ali i ona je jedan od oblika da se umanji štetna posljedica gubitka nastave. Ne mislim da će tu biti nekih većih štetnih posljedica, s obzirom na broj dana koje učenici trebaju nadoknaditi - kaže ministrica Lončar. Nadoknadu nastave ne vole ni učenici, ni nastavnici, a najteže pada roditeljima. Osim straha za kvalitetu znanja svoje djece, imaju i dodatnih opterećenja od troškova prijevoza pa do drugih štetnih posljedica.
Borba za svoja prava
- Izgubljenu nastavu treba nadoknaditi, ali siguran sam da nadoknada nije toliko kvalitetna kao redovita nastava. Nastavnici će to vjerojatno odraditi nekada subotom, pa još malo se skrate sate... Djeca u nadoknadi manje ozbiljno pristupaju nastavi. Ja sam za to da nastavnici dobiju sva prava kakva zaslužuju jer ipak su to ljudi koji velikim dijelom formiraju našu djecu (naravno oni koji dobro obavljaju svoj posao), ali bi trebali bi voditi razgovore s poslodavcem o poboljšanju svog statusa preko svojih sindikata u vrijeme kad nema nastave, tvrdi roditelj, vjerujući da dijeli mišljenje većine roditelja, djece i velikog broja nastavnika. Kako tvrdi ministrica, nadoknade neće biti prije trećeg mjeseca, a vjerojatno bi to moglo biti i u svibnju. Zima je još tu i pitanje je hoće li imati prilika ili potreba još nekih drugih situacija za naknadu.
Bilo kakva odluka da se donese na kraju najveći gubitnici biti će djeca. Zato još jednom apeliram na prosvjetne radnike, da u traženju svojih prava ne koriste našu djecu kao "živi štit", nego ta prava neka ostvaruju preko sindikata i redovnih sudova, kako to rade svi ostali zaposlenici.