Pregled dana navigacija Naslovnica
Spomenik

Mostar se sjetio Andrića i Preloga

Na otkrivanju spomenika bio je i hrvatski predsjednik Ivo Josipović. Autor spomenika je akademski kipar Zoran Jurić koji je pobijedio 
na javnom natječaju

Mostar se sjetio  Andrića i Preloga

Foto: \"

d prošle nedjelje grad Mostar ima park nobelovaca iz Bosne i Hercegovine i u njemu dva spomenika Ivi Andriću i Vladimiru Prelogu. Na otkrivanju spomenika bili su i visoki gosti iz Hrvatske, predsjednik Republike Ivo Josipović i ministrica kulture Andrea Zlatar Violić. Autor spomenika je akademski kipar Zoran Jurić, rođen 1962. godine u Drijenči. Spomenika ne bi bilo bez mostarskog ogranka Matice hrvatske i Hrvatskog kulturnog društva Napredak, koje je početkom 20. stoljeća i stipendiralo Preloga i Andrića. Na otkrivanju spomenika govor je održala profesorica Mira Pehar, članica Predsjedništva Matice hrvatske Mostar, koju smo zamolili da svojim tekstom komentira ovaj događaj:

  Andrićeva ljubav prema Bosni

 – U Travniku, 9. ili 10. listopada 1892. godine, od majke Kate, radnice u sarajevskoj Tvornici ćilima i oca Antuna, školskog podvornika, rođen je nobelovac Ivo Andrić. Rođen je istinski genij. Kad su mu bile dvije godine, umire mu otac te ga majka seli teti u Višegrad gdje završava osnovnu školu. Potom se vraća majci u Sarajevo, gdje upisuje gimnaziju. Godine 1912. dobiva stipendiju Hrvatskog kulturnog društva Napredak te studira u Zagrebu, Beču i Krakowu. Krajem 1919. godine počinje njegova bogata diplomatska karijera, koja traje do početka Drugog svjetskog rata, kada se vraća u Beograd i bavi se samo književnim radom, sve do smrti 1975. godine.

 U Grazu postoji spomenik kao svjedočanstvo da je na njihovu sveučilištu 1924. godine obranio doktorsku tezu o temi: “Razvoj duhovnog života u Bosni i Hercegovini u vrijeme turske okupacije“. Isto tako u Italiji, Poljskoj, Španjolskoj, Njemačkoj, u Srbiji postavljene su mramorne ploče ili spomenici koji ponosno svijetu pokazuju da je slavni nobelovac studirao, doktorirao, radio ili umro u nekoj od tih zemalja. Svaka čast! Jer u vrlo teškoj konkurenciji ispred velikih i slavnih, jednoglasnom odlukom sudaca, 1961. godine Ivi Andriću dodijeljeno je najveće planetarno priznanje – Nobelova nagrada za književnost.

 U bijelom svijetu, zalegle bijele mramorne ploče i spomenici koji svijetu pokazuju da je tu nekada bio i boravio slavni nobelovac, a njegov rodni grad, baš kao i hercegovačka metropola, ni jednoj školi, ni jednoj ulici nisu dali ime slavnoga nobelovca. A na bezbroj mjesta ostali su zabilježeni tragovi Andrićeve ljubavi prema Bosni i njegovog odnosa prema Mostaru i Hercegovini. Tako na jednom mjestu on piše: “Avionom ja mogu putovati u strani svijet, ali po Bosni nikako. Bio bi najsretniji kada bih mogao putovati pješice jer ja u Bosni uvijek nešto naučim, čujem i vidim. Ja u Bosnu moram doći dva puta godišnje, to je moja duhovna gimnastika bez koje ne mogu živjeti”. Andrić se radovao dolascima u Hercegovinu. Kao nitko opisivao je Neretvu, Počitelj, Mogorjelo, Stolac. 

A Mostar je njemu od prirode povlašten grad, koji u malom sliči na Firenzu. Slavni nobelovac sanjao je prosvijećenu rodnu domovinu. Zato je cjelokupan iznos Nobelove nagrade darovao Fondu za bibliotekarstvo BiH. Jedinstven je to slučaj. Ivo Andrić svojoj domovini donio je slavu i Nobelovu nagradu. Njoj i nikom drugom darovao je milijunske iznose, a ona mu uzvratila neviđenom nezahvalnošću i zaboravom.

 Još jedan znanstvenik globalnih razmjera pao je u zaborav. U Sarajevu je 23. srpnja 1906. godine rođen Vladimir Prelog. Svoje osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje mladi Prelog prošao je u Zagrebu i Osijeku. Studij kemije završava u Pragu, gdje je stekao i doktorsku titulu. Živio je i radio u Pragu, Zagrebu i Zürichu.

 Od početka pa do kraja, gospodin Prelog živio je i ponašao se upravo onako kako se volio izjašnjavati, kao građanin svijeta.

 Autor je više od 400 znanstvenih radova, član Kraljevske akademije u Londonu, Američke akademije znanosti i umjetnosti, Američkog filozofskog društva, Irske Kraljevske akademije, Sovjetske akademije znanosti i umjetnosti, Talijanske akademije znanosti i umjetnosti. Počasni je doktor Sveučilišta u Zagrebu, Parizu, Liverpoolu, Bruxellesu, Cambridgeu, Manchesteru i Rimu.

 Godina 1975. ostat će zabilježena kao godina u kojoj je umro nobelovac Ivo Andrić i u kojoj je Vladimir Prelog ovjenčan slavom lovorovog vijenca Nobelove nagrade za kemiju. Početkom 1991. godine, zajedno sa 109 nobelovaca, potpisao je apel za mir u Hrvatskoj. Slavni nobelovac umro je 7. siječnja 1998. godine u Zürichu, u 91. godini života, a njegovi posmrtni ostaci preneseni su i počivaju na zagrebačkom groblju Mirogoj. U Švicarskoj i Češkoj, u zemljama u kojima je ostavio golemi znanstveni opus, Vladimiru Prelogu podignuti su veliki spomenici. Sramotno je i civilizacijski primitivno da znanstvenik globalnih razmjera nema spomenik ili barem spomen-ploču u zemlji u kojoj je rođen.

 Djeca i stipendisti napretka

Sretna je okolnost što su Matica hrvatska i Hrvatsko kulturno društvo Napredak odlučili prigodnim spomenicima obilježiti rođenje slavnih nobelovaca. I jedan i drugi bili su djeca i stipendisti Napretka, a svojim rođenjem i životom vezani uz našu zemlju. I unatoč složenim društvenim okolnostima i vremenu grube recesije, Gradsko poglavarstvo i gradonačelnik osobno učinili su sve i gradu darovali ovu oazu mira u koju će ubuduće svatko rado navraćati.

 Matica hrvatska i Napredak osigurali su novac za izradu, dopremu i postavljanje spomenika. U ovoj “besparici”, ako se možda pitate kako – odgovor jeste, donacijama dobrih ljudi i društveno odgovornih osoba koje su žarko željele trajno obilježiti rođenje dvojice nobelovaca u našoj zemlji. Tako se ideja začeta na jednom sastanku Predsjedništva Matice hrvatske pretvorila u stvarnost.

 Kao nigdje u svijetu, dva suvremenika, dva nobelovca iz jedne male zemlje i jednog malog naroda stoje u jednom parku na pet metara jedan preko puta drugoga.

Preuzeto sa www.vecernji.hr

Ocijeni:

1 2 3 4 5

0 (0 ocjena)
Ispravi pogreške

Komentari

  • Mario Bosnjak

    22.04.2012 u 23:36h

    Na moje veliko čuđenje, kako to da su Hrvati napravili spomenik jednom Srbinu, dakle Ivi Andriću? Može biti da ne znaju ovu datost: Ivo Andrić se izjašnjavao kao Srbin, poput današnjeg E.Kusturice, poštujem ali ne zaboravljam. Na koji se mali narod misli, u posljednjoj rečenici? Ja vidim dvojicu iz dva naroda: V. Prelog iz hrvatskog roda, I.Andrić iz hrvatskog roda kojega se odrekao, zanijekao, zastidjeo, ili ...? Sličan je slučaj i sa Domom Herceg Stjepan Kosača: kad bi Hrvati znali da je isti bio bogumil a ne r.katolik, onda bi bolje riješenje/ime našli. Eh, kad bi naš narod, iz jedne domovine a dvije države više čitao, bilo bi manje gluposti, nedosljednosti i, po mostraskom žargonu, brukanja. Netko iznimno pametan reče: moj narod ne zna zato gine!
    0 0% 0
  • Mario Bosnjak

    22.04.2012 u 23:36h

    Na moje veliko čuđenje, kako to da su Hrvati napravili spomenik jednom Srbinu, dakle Ivi Andriću? Može biti da ne znaju ovu datost: Ivo Andrić se izjašnjavao kao Srbin, poput današnjeg E.Kusturice, poštujem ali ne zaboravljam. Na koji se mali narod misli, u posljednjoj rečenici? Ja vidim dvojicu iz dva naroda: V. Prelog iz hrvatskog roda, I.Andrić iz hrvatskog roda kojega se odrekao, zanijekao, zastidjeo, ili ...? Sličan je slučaj i sa Domom Herceg Stjepan Kosača: kad bi Hrvati znali da je isti bio bogumil a ne r.katolik, onda bi bolje riješenje/ime našli. Eh, kad bi naš narod, iz jedne domovine a dvije države više čitao, bilo bi manje gluposti, nedosljednosti i, po mostraskom žargonu, brukanja. Netko iznimno pametan reče: moj narod ne zna zato gine!
    0 0% 0