Što reći na spor, i to radni, koji traje više od pola stoljeća? Otpušteni radnik pokrenuo ga je kad je bio u punoj radnoj snazi kao 44-godišnjak, a trebao je poživjeti do 98. da bi doživio i posljednji pravni pečat na slučaju. Što se još tu može reći i treba li išta govoriti i propitivati tko je odgovoran za taj slučaj "s one strane", koji se ni u noćnoj mori nije smio dogoditi? To što su na koncu inflacija i načelo monetarnog nominalizma doveli do toga da tužitelj unatoč dobivenom sporu nije dobio ni kune, samo je "šlag na gorku tortu" s obzirom na to da je shodno (ne)uspjehu u parnici presuđeno i da svaka strana snosi svoje troškove parničenja koje je trajalo više od pola stoljeća. Desetine sudaca izredale su se i ispisane su stotine stranica sudskih tumačenja.
Do zapleta, koji je s vremenom zakomplicirao slučaj, došlo je u bivšoj Jugoslaviji zbog kaznenog postupka koji je trajao 10 godina dok nije otišao u zastaru, a za njegova trajanja radni je spor mirovao. Potom je sporno kaznenopravno pitanje, očigledno samo po sebi složeno, moralo biti riješeno kao prethodno pitanje u parnici. Četiri puta parnica je ponavljana u bivšoj Jugoslaviji, a preostala četiri puta u Hrvatskoj. Neshvatljivo je, iako je slučaj protokom vremena zbog izmjena zakona, statusnih pitanja i svih relevantnih okolnosti postajao sve složeniji i teži za rješavanje, kako se on i u europskoj Hrvatskoj razvlačio iako je osobito u proteklom desetljeću rješavanje starih predmeta bilo prioritetno.
U tom je kontekstu s pravom predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić i nedavno, u povodu zastare u dva velika sučaja korupcije, s pravom isticao da je takvo što nedopustivo i rekao da suci moraju sve poduzeti i zapostaviti sve ostale aktivnosti kako bi spriječili da se takvo što ponovi. Što vrijedi i za parnice kojima doduše ne prijeti zastara, ali nedopustivo je kad nerazumno dugo traju. Ne znamo je li i koliko Hrvatska u ovom slučaju platila nerazumno dugo trajanje radnog spora. I ministar pravosuđa Ivan Malenica u tom je slučaju dobio snažan argument što je onemogućio da se i građanski i kazneni predmeti dvaput vraćaju na prvostupanjski sud, iako su kazneni suci nedavno iznijeli jake argumente protiv takvog rješenja. Ponavljamo, antologijski radni spor osam puta vraćao se na početak.
