- Bolji uvijek ne pobjeđuje, govorili su nogometaši i stručno rukovodstvo NK Vitez pred put u Sarajevo, na Koševo, i tako jasno i glasno poručivali da je Sarajevo izraziti favorit u susretu s njima.
Tračak nade
No, na taj su način ostavljali i tračak nade za moguće iznenađenje koje, ponekad, pa i protiv izrazitog favorita, prirede autsajderi. I pokazalo se da su u potpunosti bili u pravu jer, uistinu, bolji ne samo da nije pobijedio nego je utakmicu izgubio. Naime, vidjeli su gledatelji na Koševu, a i brojni auditorij preko TV ekrana, da su “autsajderi” iz Viteza bili bolji, da su nadigrali favorizirano Sarajevo, da im je na ovom susretu božica Fortuna potpuno okrenula leđa.
A dok se jednome ne smrkne, drugome ne svane, stara je narodna poslovica koju je, nakon utakmice, izravno potvrdio i korektni trener Sarajeva Janjoš kazavši: “Imali smo mnogo sreće”.
Vitez je, naime, odigrao vrlo dobro, a samo je nedostajao bar jedan pogodak u mreži Sarajeva da se igra Viteza ocijeni vrhunskom. Jer, igrali su odlično, samouvjereno, otvoreno… i ni u bilo kojem segmentu nogometne igre nisu bili u podređenoj ulozi. Naprotiv, bili su bolji, čak su djelovali i tehnički potkovanijima, a o šansama, onim stopostotnim, da i ne govorimo. Jer ono što su nogometaši Viteza propustili realizirati – Kokot dva puta, Mamić, Kapetan, Alispahić... – zaista je nesreća koja ih je ovaj put pratila. Šteta, velika šteta, kažu Vitežani jer, po mnogim ocjenama, unatoč porazu, igra Viteza na Koševu bila je bolja od one jesenske kada su na Grbavici s 2:0 pobijedili Željezničar. Evo, upravo zbog toga, reći ćemo još jednom: bolji uvijek ne pobjeđuje.
Na tom tragu je i izjava kapetana Viteza, mladog Tonija Livančića, koji je, zbog propuštenog dijela zimskih priprema i nepotpune tjelesne pripremljenosti, odigrao vrlo dobro petnaestak minuta koje mu je dao trener Slaven Musa.
Nedostatak sreće
- Dečki su igrali vrlo dobro, pokazali smo da smo vrlo dobra momčad, da smo na terenu u kvaliteti momčadi ravnopravni sa Sarajevom, a na ovoj utakmici bili smo i bolji. Nažalost, ovaj put sreća nije bila naš saveznik.
Kao rijetko kada, na nerealizirane prilike svojih nogometaša burno i emotivno reagirao je inače vrlo smireni trener Viteza, Slaven Musa.
- Naravno, ne mogu biti zadovoljan. Istina, igrali smo vrlo dobro, a što nam to, uostalom, znači kada smo izgubili utakmicu? Tko god dođe na Koševo, mora zabiti gol da bi osvojio bar bod. A mi smo bili u prilici za postizanje golova u nekoliko navrata, čak i u onim stopostotnim. I kada ovako odigramo i kada se ovako utakmica završi, mogu samo sa žaljenjem reći da ništa drugo nismo ni zaslužili, kazao je poslije utakmice, onako “vruće glave”, trener Viteza Slaven Musa. A sukus mišljenja, viđenja utakmice, komentara… navijača Viteza koji su bili na Koševu i daleko brojnijih pored malih ekrana mogao bi se svesti na jednu rečenicu. “Sretni smo i zadovoljni odličnom igrom našeg Viteza i beskrajno tužni zbog nezasluženog i nesretnog poraza”. A mi bismo dodali da sreća uzima, ali i vraća!
