Petar Mimica, hrvatski astrofizičar na Sveučilištu u Valenciji, je kao dio tima Christina Thönea s Andaluzijskog Instituta za Astrofiziku u Granadi otkriva izuzetno dinamičan proces umiranja nekih od najmasovnijih zvijezda u svemiru.
Proučavajući snimke NASA-inog svemirskog teleskopa Swift primijetili su, donosi Tportal, neobično moćne i trajne bljeskove gama zraka, puno dugotrajnije od uobičajenih.
GRB-ovi su najsnažniji poznati bljeskovi u svemiru koji nalikuju na svjetlost svjetionika. Njima dominiraju zrake velike energije poznate kao gama zrake. Obično nastaju kada goleme zvijezde na kraju svoga života snagom fuzije više ne uspijevaju stvoriti pritisak koji bi bio dovoljan da se suprotstavi gravitaciji pa se urušavaju i oblikuju crne rupe. Materija koja upada u crnu rupu u okolini stvara vrući disk, a okomito na njegovu ravan, gore i dolje, izbacuje mlaz plazme koji može doseći brzine veće od 99.9999 posto brzine svjetlosti. Mlaz koji izađe iz matične zvijezde u kratko vrijeme u svemir oslobađa toliko energije koliko će naše Sunce stvoriti u 10 milijardi godina. Ovi bljeskovi uglavnom traju između 20 i 40 sekundi.
Međutim, Swift je na Božić 2010. Godine snimio bljesak tijela GRB 101225A, udaljenog oko 5 i pol milijardi svjetlosnih godina, koji je trajao duže od pola sata. Za razliku od uobičajenih GRB-ova, u kojima je zračenje posljedica sudara hladnog mlaza materije s međuzvjezdanim plinom, njegov je spektar imao snažne karakteristike toplinskog zračenja.
Na temelju Swiftovih podataka Mimica i njegovi kolege zaključili su da je potrebno pronaći novi scenarij koji bi objasnio ovako neobičan događaj. Tim je krenuo od pretpostavke da je GRB 101225A nastao u binarnom sustavu zvijezda spajanjem neutronske zvijezde s helijevom jezgrom zvijezde-diva. Simulacijama super-računala znanstvenici su zaključili da je neutronska zvijezda ušla u zvijezdu-diva i poremetila ju te je ova izgubila gotovo cijelu vodikovu omotnicu. Putovanje neutronske zvijezde završilo je dramatičnim stapanjem s helijevom jezgrom koje je pokrenulo eksploziju ogromnih razmjera.
Istražujući neka ranija promatranja tim u Valenciji otkrio je još jedan primjer eksplozije iz 2006. godine koji je pokazao jako slična svojstva i potvrdio njihove zaključke.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
