Nema ozbiljne analize i reakcija u političkoj javnosti o izjavi o aktualnom crkvenom i društvenom stanju u Bosni i Hercegovini koja je usvojena na 20. godišnjem susretu svećenika Vrhbosanske nadbiskupije održanom 23. rujna 2015. u Sarajevu, pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića. A ona to svakako zaslužuje. Prije svega, zato što izjava ne samo argumentirano ocjenjuje „znakove vremena" i „konstatira činjenice" već donosi i nedvosmislene izjave, prijedloge i zahtjeve pred Crkvu, ali i legitimne predstavnike hrvatskoga naroda, međunarodnu zajednicu itd. Konačno, ova izjava je djelo Katoličke crkve, institucije koja je u ovoj zemlji još iz doba Rimskoga carstva, koja je pozvala na glasovanje za neovisnost Bosne i Hercegovine, ostala uz svoj narod u najtežim trenucima i ima čvrstu namjeru ostati u BiH.
Vrhbosanski svećenici konstatiraju da su još uvijek „pojedinim stranim, ali i domaćim političkim opcijama Hrvati i katolici u Bosni i Hercegovini smetnja" te „da dominantne srpske i bošnjačke politike nemaju spremnosti prihvatiti hrvatski narod kao konstitutivan i jednakopravan u cijeloj BiH". I još jedna ključna konstatacija između brojnih - „da ne postoji stvarna volja kod međunarodnih predstavnika za reformom nepravednog i nefunkcionalnoga Daytonskog sporazuma, a time i Ustava BiH kojim bi sva tri konstitutivna naroda bila jednakopravna i svi građani imali jednaka prava u svakom dijelu BiH".
Ako su samo ove dvije konstatacije istinite, a jesu, onda je jasno zbog čega je BiH i nakon 20 godina od potpisivanja mirovnoga sporazuma u Daytonu još nefunkcionirajuća i neodrživa država, formalno neproglašeni protektorat koji se održava samo zahvaljujući međunarodnom čimbeniku u BiH.
"Katolicima se u Bosni godinama nameće osjećaj manje vrijednosti", kaže se u izjavi, a poznato je da su to nerijetko radili i istaknuti diplomatski i politički predstavnici. Općenito, kroz odnos tzv. međunarodne zajednice prema katolicima, to jest uglavnom Hrvatima, zrcali se i odnos prema državi BiH. Jer, bez hrvatskoga odlučnoga DA neovisnosti na referendumu i obrane u ratu, te potpore svim mirovnim dogovorima, BiH kao države ne bi ni bilo.
Stoga se opravdano postavlja pitanje koje su prave namjere onih koji su odlučivali, a i danas nastoje odlučivati o sudbini naroda i BiH. Je li to istinsko zalaganje za prava građana i naroda i demokratsku državu, ili je cilj samo održavanje odsustva ratnih sukoba na ovom prostoru, održavanje nefunkcionalne i destruktivne unutarnje strukture na kojoj se ne mogu izgraditi ravnopravni odnosi triju državotvornih naroda te prava i istinske vrijednosti suvremenih demokratskih društava.
Izjava o aktualnom crkvenom i društvenom stanju u Bosni i Hercegovini je očitovanje onih kojima je istinski stalo do BiH. Konstatacije o teškoj stanju u BiH i iskazana zabrinutost su dobile i prijedloge rješenja. Na legitimnim predstavnicima konstitutivnih naroda, kao i međunarodne zajednice da učine što je u njihovoj moći kako bi se zbilja stvari pokrenula u smjeru opstanka katolika i Katoličke crkve u BiH, kao i ostvarivanja prava naroda i samoodržive BiH.
Svi su u istim govnima samo jedni mogu da se izvuku pa ih je sve manje I manje.Odnosno svi su nejednakopravni u odnosu na svoje vodje (politicare) koji su ih odveli u ta govna.A vase pisanje samo doprinosi sve vecemcem propadanju jer je neobjektivno I potaknuto politickim razlozima I nije u funkciji poboljsanja stanja za gradjane BiH, vec jos veceg zavadjanja I nesloge.Vas list je isti kao I oni iz Srbije koji rade na destrukciji drzave BiH ali sumnjam da ce vam to uspjeti.