Javio sam se zadnji za ispit iz sociologije. Bilo je više od stotinu studenata. Propustio sam sve koji su došli poslije mene jer sam vidio kako ima onih koji su doista puno pričali, a svejedno su pali na ispitu. Znao sam da neću moći toliko pričati, ali sam odlučio da moram na svaki način položiti taj ispit. Došao sam na red kao zadnji student. Nikoga nije bilo osim mene i veoma umornog profesora. Prvo je pitanje bilo: “Koja je razlika između kapitalizma i socijalizma?”. Kao papiga sam rekao da je kapitalizam iskorištavanje čovjeka i da je socijalizam najbolji. Odmah me je pitao za razliku u medicinskom uređenju između Gane i Jugoslavije. Pa, čuj, kakvo je to pitanje? Kako ću znati kako je uređena medicina dvije zemlje. Što me ne pita nešto što mogu odgovoriti? Ja se, uostalom, nisam bavio medicinom kod kuće, u Gani. Ipak je sam profesor odgovorio kako u Gani postoji ministar zdravstva za cijelu državu, a u Jugoslaviji nema federalnog ministra zdravstva. Potvrdio sam da je to točno. Zadnje i najteže pitanje je bilo: “Što je samoupravljanje?”. Prvi put sam tada čuo za samoupravljanje, ali kako objasniti? Znao sam da ću ako šutim pasti na ispitu pa sam ozbiljno počeo opisivati samoupravljanje. No, ni sam nisam razumio što govorim, ali na profesoru je da pokuša razumjeti. Na kraju sam mu na licu vidio nevjericu pa je počeo prelistavati moj index kako bi vidio kakav sam student. Kada je vidio da imam odlične, vrlodobre i po koju dobru ocjenu, a nijedan dovoljan više me nije imao srca oboriti na sociologiji pa je napisao da sam položio.

Ovu sam kratku priču ispričao kako bih vam objasnio da me je profesor sociologije s punim pravom mogao oboriti prve godine medicine i vjerojatno potpuno okrenuti moj put u budućnost, ali ipak, uz dobro razmišljanje, uvidio je kako nema smisla oboriti jednog stranog studenta koji neće vjerojatno nakon studija ikada biti u Jugoslaviji zbog sociologije. Pravilno je odlučio i zauvijek sam mu zahvalan jer znao sam da nikada ne bih mogao naučiti sociologiju da imam još godinu dana na raspolaganju. Moj profesor je bio fleksibilan. Nije bio krut. Ocijenio je da nisam loš student. Mene je ocijenio ne na osnovi trenutačnog slabog znanja nego na osnovi sveobuhvatnog znanja kao studenta prve godine medicine. Situacija u našoj dragoj državi BiH ništa se ne razlikuje od mog ispita iz sociologije, odnosno predvojničke obuke.

Metamorfoza od Bosne i Hercegovine kao republike u sastavu SFRJ do sadašnje samostalne države BiH, koja je sastavljena od Republike Srpske i Federacije BiH, je mnogo značajna. Svi smo zahvalni za Daytonski sporazum, koliko god bio nesavršen, on nam je donio toliko poželjan uvjet za prekid ratnog djelovanja, mir i od ubijanja. Svi smo svjesni da Daytonski sporazum nije ni Biblija ni Kuran. On je bio privremeni sporazum i nužni su novi dogovor i uređenje naše države. Kao i moj profesor sociologije koji je odmah znao da ne znam, ali je u isto vrijeme znao i da strani student bez dobrog znanja jezika nije bio kadar svladati predmet koji ima dosta političke terminologije. Zato nije bio krut. Ovdje imamo zlatni sporazum koji nije savršen, ali koji je u svoje vrijeme nama donio mir. Dayton Accord (Daytonski sporazum. Sada je vrijeme za metamorfozu tog sporazuma. Da se razumijemo, ja nisam političar, a ni stručnjak za zakon, a kako sam vam “ispovijedio” ne bih mogao položiti ispit iz sociologije da sam imao na raspolaganju nekoliko godina. Jednostavno, nemam to znanje. Govorim kao laik. Otac i djed, a ako Bog da bit ću i pradjed. Što jedan takav čovjek želi. On želi isto ono što i svaki običan stanovnik BiH. Zakonom uređenu državu gdje Srbin, musliman, odnosno Bošnjak, i Hrvat imaju jednako pravo kako u Republici Srpskoj tako i u FBiH.

Prevaranti imaju novu metodu varanja: “Odmah sam shvatila da je nešto čudno”