Na suđenju za zločine počinjene na području Konjica svjedoci državnog Tužiteljstva ispričali su kako ih je optuženi Edhem Žilić tukao. Braća Zoran i Mario Matković, nekadašnji pripadnici HVO-a, kazali su kako su prilikom napada A BiH u travnju 1993., s ostalim stanovnicima, branili svoje selo Radešine. Krajem mjeseca, kako su naveli, uslijed iscrpljenosti su pregovarali da oružje predaju UNPROFOR-u, no po predaji ih je preuzela Armija BiH koja je razdvojila civile i vojnike. Matkovići su kazali kako su 25. travnja 1993. prebačeni u Osnovnu školu u Čelebiće, gdje su se zadržali oko dvadeset dana i bili maltretirani. Iz Čelebića, kako su rekli, prebačeni su u školsku dvoranu “Musala” gdje ih je dočekao upravnik Edhem Žilić kojeg su prepoznali u sudnici.
- Sad ga gledam pravo u oči. (…) Njegove oči, njegov pogled mi je ostao u sjećanju, nikad ga neću zaboraviti. (…) Zato što me je maltretirao u logoru, rekao je Zoran Matković. Kako navode iz Balkanske istraživačke mreže (BIRN), on je dodao da je optuženi po njihovu dolasku kazao kako je zadužen za njih. Prema njegovim riječima, Žilić je bio “bog i batina” u logoru. Prisjetio se da ga je jednom prilikom “krvoločno” udarao šakama po glavi, čupao za kosu kako bi priznao da je pronađeni papir došao od pripadnika HVO-a. Svjedok je objasnio kako je s prijateljem napisao datum “slobode” te da je papir pronađen kod njegova prijatelja. Istaknuo je kako je i prijatelj pretučen i da je rekao da je to učinio upravnik. Mario Matković se prisjetio kako je jednom prilikom vraćajući se s radova nosio komad kruha i luka, a čitav kruh sakrio iza leđa. Tada je sreo Žilića koji je pitao imaju li nešto od hrane, a on je pokazao komadić kruha i luk. Svjedok je rekao kako ga je optuženi počeo tući šakom, nogom i puškom, kao i ostale zatvorenike.
- Ulazimo u logor, otac plače, a ja se smijem. Taj kruh nam je nekoliko dana vrijedio, kazao je svjedok, objašnjavajući kako su bili gladni i da je u “Musali” smršavio oko 20 kg. Drugi put Žilić ga je, kako je dodao, tukao kada je došla TV ekipa snimiti uvjete u logoru, a Žilić mu je rekao da kaže kako je sve u redu. Nakon što mu je odgovorio da nije sve uredu, Žilić ga je počeo tući. Na pitanje obrane je li nakon izjave za TV bio tučen, svjedok je odgovorio da misli da nije. Svjedok se prisjetio i kako su često u večernjim satima dolazile neke osobe i da su se čuli jauci. Istaknuo je kako je jednom prilikom u toaletu vidio potpuno krvavo donje rublje kod jedne osobe.
- Čuo sam kasnije da su to momci od Dusine došli i da su im navodno pržili genitalije, kazao je svjedok. Prema optužnici Tužiteljstva BiH, Žilić je činio, naredio, omogućio i nije spriječio nečovječna postupanja prema zatvorenicima hrvatske i srpske nacionalnosti u zatočeničkom objektu sportske dvorane “Musala” u Konjicu. U optužnici je navedeno kako je u lipnju 1993. ispred objekta pretukao Marija Matkovića kod kojeg je pronašao komad kruha i luk. Na pitanje obrane je li vidio da je Žilić tukao nekog osim njega, svjedok je rekao da nije vidio, ali da je čuo. Suđenje će se nastaviti 2. rujna - izvijestili su iz BIRN-a.•
