Bez radikalne promjene u stavovima čovjeka prema onome koji je drukčiji od njega, primjerice po boji kože, vjeroispovijesti, kulturi itd., nemoguće je postići harmoničan suživot, tj. zajedništvo. Naša urođena mržnja ne smije prevladati u svemiru, inače ćemo nestati kao i dinosauri. Pogrešni politički potezi doveli su do toga da sada nigdje nije sigurno. Ratovi u Afganistanu, Iraku i Siriji ostavili su pustoš za koju će biti potrebna stoljeća kako bi se sanirala, a pitam se je li se sve to moglo izbjeći.
O tome sam razgovarao sa svojim prijateljem Ivicom i on mi je pričao vic koji ću podijeliti s vama.
U jednoj osnovnoj školi u SAD-u učitelj priča djeci o demokraciji, politici, terorizmu i na kraju pita ima li kakvih pitanja?
Javlja s mali John koji kaže da ima tri pitanja:
1. Je li najveći teroristički akt u povijesti bacanje atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki?
2. Kako može u jednoj demokratskoj zemlji na izborima za predsjednika pobijediti kandidat koji dobije manji broj glasova?
3. Kako može jedna demokratska država napasti drugu bez ikakvog razloga?
U tom trenu zazvoni školsko zvono koje označi kraj sata. Sutradan se nastavlja nastava i nakon predavanja slijede pitanja.
Javlja se mali Jack koji kaže kako ima četiri pitanja. Prva tri su ista ona koja je jučer postavio mali John, a četvrto je: Gdje je mali John?
Ovakav vic mi je osobno poznat jer sam kao dijete postavio škakljivo pitanje svojoj baki pa zaradio pljusku preko usta s napomenom da se takvo pitanje ne smije postavljati. Naime, pitao sam tko je rodio Boga. Sada mogu na račun ovog vica pitati gdje će biti mali Ivica sutra kada se onaj koga se tiče odluči obračunati s njim?
Svaki put kada čovjeku sine ideja otići na put, već predstoji veliki broj nepoznatih pitanja, a odgovore na njih dobit će kada konačno stigne na cilj.
Poznato je kako su u davna vremena mnogi moreplovci sebi postavljali pitanja što leži iza velike bare, mora. Na kraju je Kristofor Kolumbo donio odgovor španjolskom kralju, ali je to otkriće donijelo starosjediocima Indijancima mnogo tuge i žalosti koje i dan-danas traju. Cijeli američki kontinent bio je pretvoren u veliku klaonicu. Bizoni, kojima je Sjeverna Amerika obilovala, gotovo su nestali, a uz njih, i Indijanci, originalni stanovnici tog kontinenta. Danas se mogu vidjeti u pojedinim izoliranim enklavama. Istu sudbinu doživjeli su Aboridžini, domoroci Australije, kada je kapetan Cook otkrio put iz Velike Britanije do te daleke zemlje. Englezi su u tu zemlju “izvozili” sve svoje okorjele otpadnike od društva, lopove, ubojice... Na isti način kao što društvo odbacuje svoj otpad daleko od gradova. Teško je i nezamislivo da život jednog čovjeka završava kada on umre.
Priroda nas ipak uči da stanje nije tako i kako postoji život nakon smrti, odnosno ima život nakon života. Čovjek u trenutku smrti izgubi iz svog tjelesnog oklopa duh koji mu je dao život. Tako da oklop ostaje na zemlji, a duh i dalje živi, ali u novom svijetu koji je nama s tjelesnim oklopom nedostupan.
Vjerujem kako putovanje i dalje nastavlja u novom životnom obliku. Što nas čeka i kako ćemo se snaći tamo, to je za nas ovdje stvar mašte, a mislim kako je isto kao i ovdje kada se rodimo. Nikada se ne zna u što će novorođeno dijete odrasti.
Na koncu, i naš svemir putuje i širi se u svim smjerovima, a mi smo dio toga svemira. Naši znanstvenici nisu još sigurni od kada postoji svemir. Ja bih im ponovno postavio svoje famozno pitanje: Što je bilo prije pojave svemira? Vjerujem da sada neću zbog tog pitanja dobiti batine, ali odgovora neće biti.
Neki čak tvrde kako ima više svemira i da je ovaj naš samo jedan od njih. Ja sa svojim skromnim znanjem mogu smo kazati kako - ne znam.
