Sramotan odnos bh. vlasti prema ljudima koji su bili spremni nesebično dati svoj život za obranu ove zemlje najbolje pokazuje priča iz Mostara u kojoj stopostotni ratni invalid zajedno s obitelji živi u stanu koji prokišnjava.

Krov prokišnjava

Stopostotni vojni invalid Zvonko Karačić zajedno sa suprugom te dvoje djece živi u skučenih 39 kvadrata mansarde u Splitskoj ulici. Imaju jednu sobu i dnevni boravak, a djeca su već odrasla. Krov prokišnjava, a Zvonko i njegova supruga su prisiljeni spavati u dnevnom boravku čiji su zidovi puni vlage. Sin i kći, koja je na četvrtoj godini fakulteta, spavaju na krevetima na kat jer u malenu sobu ne mogu stati dva normalna kreveta. Zvonko je ranjen 1994. godine u Mostaru kada su ga geleri (koje i danas nosi u sebi) pogodili u glavu, nakon čega je nastupila paraliza jedne strane tijela i strane glave. Nakon višegodišnjeg boravka u bolnicama i toplicama Zvonko se digao na noge, ali mu je svaki dan iznova izazov kada se treba popeti na peti kat do garsonjere u kojoj živi jer zgrada nema lifta. Zvonkova priča u kojoj želi ostvariti svoja prava odnosno pravo na stan traje već petnaest godina. “Ne tražim ništa da mi se da što mi ne pripada. Moja želja je samo da mi se dodijeli stan u kojem će djeca moći imati svoje sobe i živjeti normalno i u kojem krov neće prokišnjavati”, kaže Zvonko. Prvi put je, kako kaže, zahtjev za dodjelu stana predao kada su se dodjeljivali stanovi kod Doma zdravlja, međutim stan nije dobio s objašnjenjem da će ga dobiti kad se izgrade drugi stanovi.

Ukinuta invalidnina

Ministri branitelja su se izmjenjivali, stanovi dodjeljivali, Zvonki je svaki put obećavano, no do danas nije ispunjeno. “Bivši ministar branitelja mi nije dao ni da porazgovaram s njim, stavio bi zaštitare na vrata kad bih ga tražio. Ovaj sada mi je obećao pomoći, međutim ne znam mogu li više ikome vjerovati jer život prolazi, a ja svoje pravo nikako ostvariti”, priča nam Zvonko. Ističe kako je dugogodišnji član HVIDR-e te da su mu i oni obećali pomoći. “Pozvao sam vodstvo HVIDR-e i ministra da dođu vidjeti u kakvim uvjetima ja živim, međutim nikada nitko nije došao. Ne znam, možda ja nisam podoban, ili nemam veze kakve trebam imati”, kaže Zvonko čija obitelj živi od mirovine koju je ostvario u Hrvatskoj. Imao je i invalidninu, ali mu je bez obzira na činjenicu da i danas živi s dva gelera u glavi revizijom koju je provodio federalni ministar branitelja Zukan Helez ista ukinuta. Zvonko je čak predlagao da stan u kojem sada živi da ministarstvu u zamjenu za veći u kojem će moći pristojno živjeti, međutim ni to nije bilo dovoljno da ostvari pravo. “Po pravilniku bih ja kao stopostotni invalid trebao dobiti 40 kvadrata stana plus 10 na svakog člana obitelji. Ja sam im spreman dati ovaj stan u zamjenu za taj”, priča nam Zvonko čija je supruga također invalid, odnosno boluje od teške bolesti lupusa (imuni sustav postaje hiperaktivan i napada zdravo tkivo). Unatoč svim teškoćama zahvalni su Bogu što su živi i kažu ne nedostaje im ništa osim normalnog životnog prostora.

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora