U svim religijama postoje posebna mjesta na kojima se okupljaju vjernici. Takva mjesta nazivamo svetištima. Odlazak u takva posebna sveta mjesta ili mjesta molitve nazivamo hodočašćem, a osobe koje idu u svetišta zbog vjerskih razloga nazivamo hodočasnicima. Vjerujem, svaki se hodočasnik nakon hodočašća osjeća bolje. Međutim, cilj hodočašća nije u tom da se osjećamo bolje nego da se obratimo, promijenimo, osnažimo milošću i Duhom Božjim!
U sutrašnjem misnom evanđeoskom odlomku evanđelist Luka govori nam kako je Isus prolazio kroz gradove i sela. Isus je bio veliki hodočasnik. Hodočastio je u sveta mjesta svoga naroda, kao što su Jeruzalem i hram. Ali i Njegov dolazak u gradove i sela možemo nazvati hodočašćem. Hodočastio je ljudima. Nosio im je Boga. Cilj Njegova hodočašća je susret s osobama te poziv da se obrate i postanu novi ljudi, Božji miljenici, prijatelji njegovi.
Dok On poziva, ljudi, njegovi suvremenici koji su se osjećali vjernicima, raspravljali su tko će se spasiti. Njih je zanimao broj onih koji će biti spašeni. Isus ih poziva da se bore i uđu na uska vrata. Njegovi suvremenici, zbog pripadnosti izabranom narodu, smatrali su kako je dovoljno za spasenje biti član izabranog naroda. Osjećali su se sigurnima. Osjećali su kako su njima otvorena široka, a da se drugi trebaju truditi ući kroz uska vrata. Isus iznosi kratku prispodobu kojom kaže kako bi moglo biti suprotno od njihova uvjerenja i osjećaja. Upravo njima se može dogoditi da ne uđu, štoviše, budu na suprotnoj strani.
Svoj odgovor završava riječima: “I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji”. Božji poziv je širok. Pozvani su svi, bez obzira kojem narodu pripadaju ili na kojoj strani svijeta žive. Bog nikoga ne isključuje.
Jesmo li mi sigurni da ćemo ući kroz uska vrata?
