Predsjednik Republike Srpske (RS) i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik izjavio je da bi četiri većinske srpske općine u Federaciji BiH trebale dobiti autonomiju u procesu rekonstrukcije ovoga entiteta, što je potaknula američka administracije.
“U toj novoj prekompoziciji Drvar, Grahovo, Glamoč i Petrovac moraju imati određenu autonomiju u okviru Federacije. Moraju biti vidljivi interesi tog kraja, a ne da to budu potlačena mjesta”, rekao je Dodik.
Potpora inicijativi
Dodao je da RS neće tražiti pripajanje tih općina Republici Srpskoj, jer bi to bilo ‘kršenje Daytonskog sporazuma’. Dodik je time dao jasno do znanja da ne želi ulaziti u nove teritorijalne aranžmane i moguću trgovinu s Republikom Srpskom, no s druge strane otvara mogućnost da isti ili sličan status u Republici Srpskoj zatraže druge općine koje su nekada, do rata, bile nastanjene većinskim hrvatskim, odnosno bošnjačkim pučanstvom. No, Dodik je naveo da će se SNSD, kao stranka koja ima najveću potporu Srba u FBiH, još jače uključiti u poboljšanje položaja srpskog naroda u hrvatsko-bošnjačkom entitetu. Načelnik općine Glamoč Radovan Marković podržao je Dodikovu inicijativu te istaknuo da je položaj Srba u ovoj općini na zapadu Bosne iznimno težak.
Načelnici četiri većinske srpske općine koje su Daytonskim sporazumom pripale Federaciji BiH najvjerojatnije će potpisati zajednički sporazum i zatražiti veći stupanj autonomije od Hercegbosanske, odnosno Unsko-sanske županije.
Nevladini i vladini
Dodik je još ranije nagovijestio da će sudjelovati u rekonstrukciji Federacije BiH, što su kao inicijativu službeno pokrenuli iz američkog Veleposlanstva u Sarajevu te su tim povodom već započeli razgovori s političkim dužnosnicima, ali i s predstavnicima nevladinih organizacija koji će pokrenuti rasprave o ovoj inicijativi, ali i predložiti moguća rješenja. Taj se, međutim, put do sada nije potvrdio kao uspješan jer odluke, ipak, donose političari, dok rješenja koja su do sada predlagale nevladine organizacije bila su najprije ‘vladina’ stajališta, odnosno stajališta jedne od strana u BiH.
Posve su različita očekivanja od okončanja ovoga procesa u Federaciji BiH, od daljnje unitarizacije ovoga entiteta i slabljenja uloge županija, do pak posve suprotnog trenda s očekivanjima dalje decentralizacije federalnog entiteta.
Predsjednik Republike Srpske (RS) i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik izjavio je da bi četiri većinske srpske općine u Federaciji BiH trebale dobiti autonomiju u procesu rekonstrukcije ovoga entiteta, što je potaknula američka administracije. “U toj novoj prekompoziciji Drvar, Grahovo, Glamoč i Petrovac moraju imati određenu autonomiju u okviru Federacije. Moraju biti vidljivi interesi tog kraja, a ne da to budu potlačena mjesta”, rekao je Dodik.
Potpora inicijativi
Dodao je da RS neće tražiti pripajanje tih općina Republici Srpskoj, jer bi to bilo ‘kršenje Daytonskog sporazuma’. Dodik je time dao jasno do znanja da ne želi ulaziti u nove teritorijalne aranžmane i moguću trgovinu s Republikom Srpskom, no s druge strane otvara mogućnost da isti ili sličan status u Republici Srpskoj zatraže druge općine koje su nekada, do rata, bile nastanjene većinskim hrvatskim, odnosno bošnjačkim pučanstvom. No, Dodik je naveo da će se SNSD, kao stranka koja ima najveću potporu Srba u FBiH, još jače uključiti u poboljšanje položaja srpskog naroda u hrvatsko-bošnjačkom entitetu. Načelnik općine Glamoč Radovan Marković podržao je Dodikovu inicijativu te istaknuo da je položaj Srba u ovoj općini na zapadu Bosne iznimno težak. Načelnici četiri većinske srpske općine koje su Daytonskim sporazumom pripale Federaciji BiH najvjerojatnije će potpisati zajednički sporazum i zatražiti veći stupanj autonomije od Hercegbosanske, odnosno Unsko-sanske županije.
Nevladini i vladini
Dodik je još ranije nagovijestio da će sudjelovati u rekonstrukciji Federacije BiH, što su kao inicijativu službeno pokrenuli iz američkog Veleposlanstva u Sarajevu te su tim povodom već započeli razgovori s političkim dužnosnicima, ali i s predstavnicima nevladinih organizacija koji će pokrenuti rasprave o ovoj inicijativi, ali i predložiti moguća rješenja. Taj se, međutim, put do sada nije potvrdio kao uspješan jer odluke, ipak, donose političari, dok rješenja koja su do sada predlagale nevladine organizacije bila su najprije ‘vladina’ stajališta, odnosno stajališta jedne od strana u BiH. Posve su različita očekivanja od okončanja ovoga procesa u Federaciji BiH, od daljnje unitarizacije ovoga entiteta i slabljenja uloge županija, do pak posve suprotnog trenda s očekivanjima dalje decentralizacije federalnog entiteta.
