Federalno ministarstvo zdravstva je u posljednjem razdoblju pojačalo aktivnosti u cilju uspostave učinkovitijeg programa transplantacijske medicine u FBiH.
U tom smislu, doneseni su nedostajući podzakonski akti, a u tijeku je i konačno popunjavanje Centra za transplantacijsku medicinu pri ministarstvu. Također, ostvarena je izuzetno dobra suradnja s Republikom Hrvatskom koja je jedan od svjetskih lidera u ovoj oblasti i ona je skoro pa svakodnevna, a u završnoj fazi je i realizacija informatičkog uvezivanja svih zdravstvenih ustanova i institucija uključenih u program transplantacije, a sve u cilju uspostave bržeg, boljeg i učinkovitijeg programa transplantacijske medicine u FBiH. Zahvaljujući uloženim naporima u posljednjem razdoblju, zapravo su sada stvoreni uvjeti za uspostavu registra bez obzira hoće li to biti registar osoba koje žele, ili ne žele darovati organe nakon smrti. Izmjene i dopune Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja, odnose se na uvođenje, umjesto “informiranog”, “pretpostavljenog” pristanka na darivanje organa nakon smrti u FBiH.
Uspostava registra
Drugim riječima, to znači da se postupak transplantacije nakon smrti ne bi proveo, samo ako osoba ne želi da se to uradi. Odnosno, mora potpisati pravni dokument kojim traži da se to nakon njezine smrti ne čini. Registar osoba koje žele darovati organe nakon smrti, po načelu informiranog pristanka, zapravo nije nikada bio uspostavljen, jer nisu postojali ni potrebni preduvjeti za uspostavu ovog registra. Naime, Centar za transplantacijsku medicinu čiji zadatak i jeste, između ostalog, vođenje registra nije bio formiran, a nisu postojali ni neophodni tehnički preduvjeti.
Zahvaljujući uloženim naporima u posljednjem razdoblju, zapravo su sada stvoreni uvjeti za uspostavu registra – bez obzira hoće li to biti registar osoba koje žele, ili ne žele darovati organe nakon smrti. Prema trenutačnim podacima u BiH 700 pacijenata čeka na kadaveričnu transplantaciju bubrega, a na području Županije Sarajevo potpisano je 10.000 donorskih kartica. Trenutačno zakonsko rješenje u FBiH podrazumijeva “informirani” pristanak, što se odnosi na svjesno uključenje u red osoba koje žele darovati svoje dijelove tijela nakon smrti. No, izmjene i dopune postojećeg Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja koje su u proceduri, odnose se na uvođenje umjesto “informiranog”, pretpostavljenog” pristanka na darivanje organa nakon smrti.
“Pretpostavljeni pristanak”
Prema pojašnjenju danom na službenoj stranici federalnog ministarstva zdravstva, to znači ‘da se postupak transplantacije nakon smrti ne bi obavio na njoj, osoba mora potpisati pravni dokument kojim traži da se to nakon njene smrti ne čini’. Ovakav postupak osobe zove se “pretpostavljeni pristanak”, jer se pretpostavlja da je osoba koja takav dokument nije potpisala, suglasna da se nakon njezine smrti presađivanje organa s njenog tijela smije obaviti.
Prema prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja koji je Vlada Federacije Bone i Hercegovine uputila u parlamentarnu proceduru mijenja se, između ostalog, Članak 30. koji glasi: Dopušteno je uzimati organe i tkiva sa umrle osobe radi presađivanja u svrhu liječenja pod uvjetom da se darovatelj za života nije tome protivio u pismenom obliku.
Pisanu izjavu o ne darivanju organa i tkiva poslije smrti u svrhu liječenja iz stava 1. ovog člana punoljetna osoba sposobna za rasuđivanje daje izabranom liječniku osnovne zdravstvene zaštite ili nadležnom županijskom ministarstvu zdravstva, odnosno ministarstvu.
Slijepa osoba, gluha osoba koja ne zna čitati, nijema osoba koja ne zna pisati i gluho slijepa osoba daje izjavu o ne darivanju organa i tkiva u svrhu liječenja izabranom liječniku osnovne zdravstvene zaštite, pred dva svjedoka uz pomoć zakonskog zastupnika, odnosno staratelja. Pisana izjava o ne darivanju organa i tkiva ovog člana može se opozvati u svakom trenutku. Do uspostavljanja registra osoba koje nisu suglasne s darivanjem organa i tkiva poslije smrti iz članka 6. kao i članka 45. Zakona, dopušteno je uzimati organe i tkiva s umrle osobe radi presađivanja u svrhu liječenja, samo uz pisani pristanak bračnog ili izvanbračnog druga, punoljetnog djeteta, roditelja, punoljetnog brata ili sestre umrle osobe.
